Lik i djelo

U posljednjih godinu i pol Menalo je prolazio kroz intenzivan ‘top executive’ program Erste banke, a da će preuzeti radno mjesto Žarka Kraljevića znao je još u vrijeme postupka preuzimanja Dinersa.

Na vratima uređa predsjednika Uprave Dinersa i dalje stoji pločica s imenom Žarka Kraljevića, kojeg bi bez mnogo premišljanja i brojni slučajni prolaznici povezali s Dinersom. No, onaj tko proteklog tjedna nije pratio poslovne vijesti iznenadio bi se ulaskom u taj ured. U njemu više ne sjedi doajen kartičnog poslovanja u Hrvatskoj i osnivač Diners Club Adriatica (DCA) Žarko Kraljević, nego 34-godišnji Željko Menalo, perspektivni kadar Erste&Steiermärkische banke (ESB), koji je prije tjedan dana preuzeo kormilo te kartičarske kuće nakon što ju je kupila Erste banka.

Doduše, upravo zbog činjenice da nasljeduje čovjeka koji je postao sinonim za tvrtku kojoj je bio ne čelu, neko će vrijeme sigurno biti pod povećalom jer, kako kaže, ‘teško je ući u cipele velikog čovjeka’. Ponuda ga nije iznenadila, jer je za nju saznao još u vrijeme priprema za preuzimanje Dinersa, pa se imao vremena priviknuti na novo stanje stvari. Izazov, sigurno najveći u dosadašnjoj karijeri, prihvatio je bez mnogo razmišljanja. Od 2004. godine njegov je profesionalni život uvelike bio vezan uz međunarodno poslovanje, imao se prilike upoznati sa standardima poslovanja razvijenijih tržišta, a u posljednjih godinu i pol prolazio je kroz intenzivan ‘top executive’ program Erste banke. Sve su to bile okolnosti i situacije koje su ga, smatra, pripremale za taj iskorak u karijeri. Osim toga, donedavnoj crtu direktora Sektor stanovništva Erste banke skok na mjesto predsjednika Uprave kao i potencijal koji posjeduje DCA bili su više nego dovoljan razlog za odluku o okretanju nove stranice u karijeri.

Jedan njegov bivši kolega koji ga poznao još iz studentskih dana kaže da su Menalove najzravitije osobine predanost i upornost, čemu god da se posveti. Tu karakternu crtu najbolje je opisao kolega koji je nedavno počeo surađivati s njim: ‘Čuo sam da tješa svoje kolege da mnogo rade, koliko i on, ali to nije istina – sebe tjera mnogo više!’ Koliko to uopće može biti mana u današnjem korporativnom svijetu, radoholičarstvo i perfekcionizam mogle bi biti rijetke njegove osobine koje se možda ne bi svidjele svima, posebno podređenima. S druge strane, kao vrline mu se ‘kao iz topa’ nabrajaju požrtvovnost, upornost, korektnost, fleksibilnost, nevjerojatna lakoća motiviranja ljudi itd. Ima visoka očekivanja od drugih, ali minimalno toliko daje i očekuje od sebe. Motiviraju ga izazovi, a najdraže mu je kad uspije ostvariti i potvrditi svoje vizije na područjima na kojima drugi najmanje očekuju promjene ili ne vide značajan potencijal da bi se njima bavili, kažu njegov suradnici.

Početkom 2005. u punom zamahu bio je projekt Malog poduzetništva na nivou Erste grupe, koji je inicirao Željko Menalo. Budući da nam mnogo stvari tada nije polazilo za rukom, Željko bi nam govorio da svaka pogreška znači novo iskustvo i da je gledamo kao investiciju u budućnost. Svakodnevno smo mu dolazili s raznim problemima, a odlazili s uvjerenjem da se ne borimo s problemima, već izazovima. Kako je vrijeme prolazilo, cijeli se tim pretvorio u ‘investitore u budućnost’ – kaže njegov bivši suradnik iz Erste banke.

S obzirom na tu svoju dominantnu karakternu crtu i kod suradnika najviše cijeni predanost poslu, ali i otvorenost u komunikaciji.

Menadžer mora imati otvoren odnos prema ljudima koje vodi, pokazati da ih cijeni, biti iskren u očekivanjima i spreman čuti druga mišljenja. Osim toga, lider mora i primjerom pokazati sve ono o čemu govori, jer ljude može ‘prevariti’ jednom ili dvaput, ali kad je kredibilitet jednom izgubljen, teško se može nazad – decidiran je Menalo, koji vjeruje da je vodstvo njegovo jako područje.

Nakon srednje škole, Menalo nije znao što želi postati u profesionalnom životu. Završio je srednju elektrotehničku školu Ruđera Boškovića nakon čega je prema inerciji upisao tadašnji Elektrotehnički fakultet. No, ubrzo je shvatio da osjeća mnogo više strasti prema biznisu nego prema elektrotehnici.

Prvi posao bilo mu je prodavanje stripova na Utrinskoj tržnici kad je trebalo udružiti snage s prijateljima da bi ponudili primjeren broj primjeraka, biti prvi na mjestu kako bi se izabrala najbolja mikrolokacija, kad se trebalo organizirati i razmijeniti na ‘robu’ da je drugi klinči ne uzm. Tada je ipak bio premlad da bi se to shvatilo kao ulazak u svijet biznisa, ali prodaja stalaka od pleksiglasa i cjenika ispisanih s kompjutera po kafićima kada je imao više od 18 godina moglo bi se smatrati prvim poslom, u koji je ušao s prijateljem Juricom. Prepoznali su potrebu na tržištu i ponudili nešto novo, trebalo je samo doći do gazde kafića, a preko konačno, kojima se ideja o cjeniku za stolom baš i te igrati značajnu ulogu u razvoju međunarodnog karičnog poslovanja Erste banke – jedino je zasad bio spreman otkriti.

Sva je Menalova ambicija trenutačno usmjerena na Diners i njegove buduće rezultate. O tome gdje će biti za pet ili deset godina, kaže, uopće ne razmišlja. Osim profesionalnih, jedan od većih izazova bit će mu i pronalazak dovoljno vremena za obitelj, koja je za njegove godine poprilično brojna, jer, kako je otkrio, upravo očekuje četvrto dijete.