Nakon duljeg izbivanja Eddie Murphy ponovno je počeo zarađivati pa se poslije sporedne uloge u Djevojkama iz snova vratio starom zanatu, komediji. Počinje solidno, nenametljivo, gradi stosove i priču; očekujete sve najbolje, jer, dovruga to je ipak Eddie, moj Eddie, ali onda počinje siguran put u propast, kao toliko puta do sada. U prvih dvadeset minuta ispušu se svi gugovi na temu najvećeg aduta filma, a i uopće američke komedije u posljednje vrijeme – deblijne, i dolazi do potpunog zastoja.
Kako vrijeme odmiče, film je sve blesaviji i infantilniji, i upada u sve veće pretjerivanje i budalaštinu. Ipak, Eddie je kralj komedije, možda jedan od najvećih, i daje otprilike tri oktave više filmu koji bi bez njega bio jedva P-kategorija. Čovjek si je ponovno dao odušću i glumio nekoliko likova te pokazao mnogim ozbiljnijim glumcima što znači raspon i osvježiti malo glumačku rutinu. Nisu to spektakularno novi likovi, ali ima suptilnih promjena.
Ovaj je put na svoja leda preuzeo tri lika, a šminka suvremene kinematografije može se ponositi što je punokrvnog crnca vrlo uvjerljivo i uspješno pretvorila u punokrvnog Kineza, k tome starca. Čovjek parira sam sebi, tako da osim Norbita glumi i njegovu protuzakonito debelu ženu. Terry Crews, simpatični birder, toliko puta prije sjajno upotrebljen u komedijama, ovdje je sasvim neiskorišten potencijal.
