Home / Tvrtke i tržišta / Što je franšiza

Što je franšiza

Franšiza je model poslovanja u kojemu jedno poduzeće prodaje pravo upotrebe svoga trgovačkog imena i načina poslovanja drugom poduzeću, koje mu zauzvrat plaća franšiznu pristojbu i postotak od ostvarene mjesečne prodaje proizvoda i usluga. Pogodna je za gotovo sve djelatnosti: restorane, hotele, pekarnice, trgovine, autoservise, kozmetičke salone i razne druge usluge. Pod franšizom se mogu razumjeti i licencije ili koncesije.

Domaći poduzetnici otkrivaju prodaje franšiza u Hrvatskoj. Neke multinacionalne kompanije koje već godinama šire franšize u Hrvatskoj odustaju od tog modela, a domaći poduzetnici koji pokreću biznis u franšiznom modelu poslovanja ostvaruju uspjehe.

Franšiza je nešto francusko, a fornetti su nešto talijansko, asocijacija su koje smo čuli istražujući franšizno poslovanje u Hrvatskoj. No, naziv franšiza nema nikakve izravne veze s Francuskom, nego je riječ o nazivu za specifičan način poslovanja, a prva komercijalna prodaja zabilježena je još davne 1858. godine. Prodao ju je Isaac Singer, izumitelj legendarne šivačke mašine ‘singerice’.

Kompanija Fornetti mađarska je tvrtka koja se, otkad je osnovana prije deset godina, po Europi proširila franšiznim oblikom poslovanja, a na hrvatskom tržištu nosi titulu najvećeg franšizera jer ima tristotinjak partnera, koji drže 400 prodajnih mjesta.

Franšizing je u Hrvatskoj, pokazalo je Liderovo istraživanje, prilično nesređena djelatnost za koju je teško detektirati gdje joj je glava, a gdje rep. Dolaze nove franšize, one koje su nekada bile franšize prestaju to biti, nastaju domaći poslovni pothvati koji se uspješno šire franšizno, ali na svaki uspjeh nadovezuje se jedan neuspjeh, a sve je to gotovo nemoguće pratiti jer franšizno poslovanje se u Hrvatskoj.

Taj način napada i regiju. Uz mnoge uspješne primjere franšiznog poslovanja ima i mnogo onih koji od franšiza odustaju, ali nemoguće je utvrditi kojih je primjera više. Ipak, tezu da multinacionalne kompanije koje se godinama šire franšizno u Hrvatskoj odustaju od tog modela, a istodobno domaći poduzetnici koji pokreću biznis u franšiznom poslovanju ostvaruju uspjehe, možda bi potvrdilo i ozbiljnije istraživanje.

McDonald’s, koji je 50-ih godina prošlog stoljeća svojim naglim širenjem prouzročio pravi franšizni bum i danas u svijetu posluje većinom na taj način; u Hrvatskoj je otkupio svoje franšize i sada ih ima samo dvije. Dugoočekivana španjolska modna industrija Zara koja potkraj svibnja dolazi u Hrvatsku gotovo cijelo svoje poslovanje temelji na franšizama, pa tako i u susjednoj Sloveniji i Srbiji, a ipak u budućem zagrebačkom šoping-centru Avenue Mall otvara trgovinu samostalno i nema u planu za hrvatsko tržište davati franšizu, za koju se borio i Varteks, pa je izgubio. Planova širenja ima, pa se već traži lokacija u središtu Zagreba. Dva su objašnjenja: prema jednom tvrtka nije mogla naći partnera jer ima prestroge ugovore, a prema drugom vjeruje da će na hrvatskom tržištu ostvariti veliki uspjeh i zato dolazi samostalno. Strategiju za Hrvatsku primjenjuje i na Bugarsku i Rumunjsku.

Dama toneri su hrvatski master franšizer talijanske kompanije Dama Service, koja je jedna od najvećih tvrtki u području obnove patrona. Vlasnik Dama tonera Nikola Oršanić kaže da je taj posao zlatni rudnik: prodao je tri potfranšize u Osijek, Split i Rijeku, a pokreće i novi biznis – otvara centre za brzo odvijanje od pušenja s međunarodnom franšiznom mrežom pod nazivom I Quit Smoking u Osijeku i Splitu.

Vlasnik domaći modne marke Xnation Mile Kožul, čija je tvrtka MIN prodala 22 franšize u Hrvatskoj te dvije u BiH, kaže da primatelji njegove franšize postižu veću prodaju od maščne kuće. Kožul najavljuje prodor na europsko tržište prodajući franšize kad Hrvatska uđe u EU jer, kako kaže, domaći je tržište gotovo potpuno zasićeno. Domaća modna marka Skandal također uspješno posluje putem franšize, a supružnici Jasmina Pacek i Denis Tešek, vratili su se iz SAD-a, pokrenuli su u Osijeku, a zatim i u Splitu San Francisco Coffe House, prvu američku kuću kave u Hrvatskoj, koju sada prodajući četiri modela franšize žele širiti. Kažu da i u inozemstvu ima interesa za njihov posao. Tvrtka Biovega, lanac trgovina certificiranim ekološkim proizvodima koju vode Jadranka Boban Pejić i Zlatko Pejić, također je primjer uspješnoga franšiznog poslovanja, a to oslikavaju podatkom da su u samo četiri godine franšiznim širenjem povećali prihod 58,14 posto.

S druge strane, franšizni lanac Plana promet nestao je odlaskom u stečaj, a pokušaj franšiznog širenja propao je i Rubelj Grillu. Kreatori širenja HGspota putem franšiza sklopili su ugovore u kojima se poslovanje baš i ne definira kao franšizno, pa kompanija ima problema u detektiranju tko je kome i koliko dužan. Splitski Brodomerkur promijenio je pristup franšizi, pa ih sada ima devet, dok ih je prije imao 30, i sada poslovni odnos sa svojim partnerima zove trgovačkim zastupanjem. Tekstilpromet je svoje franšizere prenio na Lanteu, a u tvrtki Home Sweet Home, centru za uređenje interijera, kažu da su od franšiza odustali zbog nestabilnog tržišta.

Ljiljana Kukec kaže da mnogi od onih koji su odustali razloge traže u navodnom nepostojanju pravne države, normalnog tržišnog poslovanja te slabom odazivu primatelja i slično. Zapravo su u franšizno poslovanje ušli bez dovoljno znanja. Ljudi često misle da je dovoljno sklopliti ugovor i dati ime na uporabu budućem partneru. Franšizno poslovanje je mnogo složenije i za sklapanje franšiznih ugovora nije dovoljan odvjetnik, već i konzultant sa specifičnim znanjem.

Prema procjenama udruge koju vodi, u franšizama u Hrvatskoj radi 18 tisuća ljudi, ali u to se ubrajaju i zaposleni u predstavništvima autokuća, koje, kako kaže Kukec, zapravo posluju kao franšize, samo svoje poslovanje nazivaju licencijom ili koncesijom.

Različitih verzija franšiza na hrvatskom je tržištu mnogo, a razlikuju se po tome što definiraju drugačija prava i obveze davatelja i primatelja franšize. Tako ima davatelja franšize koji naplaćuju ulaznu cijenu, odnosno naknadu koju primatelj plaća davatelju franšize za upotrebu brenda i know-howa, a ima i onih koji kao cijenu franšize ističu iznos koji predstavlja ukupna početna ulaganja u pokretanje posla.

Teorija poznaje dvije vrste franšiza. Prva je franšiza distribucije proizvoda na nekom teritoriju. Kupac u tom slučaju plaća ime, a tko se odluči za takvu vrstu franšize, mora biti siguran u snagu brenda koji plaća na tržištu.

Franšiza: prednosti i opasnosti. Posao se može pokrenuti uz malo ili nimalo prethodnog iskustva u određenoj grani. Vlasnik franšize omogućit će obuku svakoga novog korisnika franšize. Korisnik franšize ulazi u posao koji već ima iskušan sustav marketinga. Vlasnik franšize istražuje i razvija, pa će se korisnik upoznati s novim proizvodima i uslugama. Sinergija ideja – često najbolje zamisli dolaze od korisnika koji su ih podijelili s korporacijskim uredom i ostalim korisnicima.