Lik i djelo

Koji je pravi razlog Kralova povratka na čelnu poziciju OMV-a Hrvatska ostat će među zidovima austrijske korporacije, no sasvim je očito da OMV tim potezom daje novi zamah širenju na hrvatskom tržištu.

Suprotno od klasične zatvorenosti i hladnog imidža austrijskih i njemačkih kompanija, Martina Krala, starog novog direktora OMV-a Hrvatska, na prvi pogled odaje otvorenost. Možda je samo riječ o klišeu vezanom uz češki humor. No, uza stručnost i iskustvo u branši koje mu svi priznaju, Kral si je mnoga vrata u hrvatskim poslovnim krugovima otvorio upravo svojim srdačnim i opuštenim pristupom. Vrlo je teško pronaći nekog bivšeg suradnika, poslovnog partnera, ali i konkurenta koji nije zadovoljan Kralovim povratkom na čelno mjesto OMV-a Hrvatska.

Opisuju ga u malo riječi odreda pozitivnih konotacija, što govori ili o njegovoj jednostavnosti ili o tome da im se uvukao pod kožu.

Što je pravi razlog Kralova povratka na tu poziciju, odnosno odlaska njegova nasljednika Wolfganga Krausa, ostat će među zidovima austrijske korporacije, no sasvim je očito da OMV tim potezom daje novi zamah širenju na hrvatskom tržištu. Naime, Kral je do lipnja prošle godine u Hrvatskoj proveo pet i pol godina, a u tom je razdoblju OMV doživio metamorfozu od male lokalne kompanije s 20 benzinskih crpki do tvrtke na čvrstom drugom položaju na tržištu s 51 crpkom i povećanjem od 10 novih benzinskih postaja na godinu. U poslovno-tajnovitom OMV-u ne je otkriveno karte, pa se o njegovu kratkom angažmanu od odlaska iz Hrvatske može doznati samo da je radio na ‘istraživanju istočnih tržišta’. Plan za Hrvatsku poznat je otprije: 20 posto tržišta do 2009., više organskim rastom, ali i biranim akvizicijama.

Kral je karijeru nakon završetka fakulteta, što je koincideralo sa slomom socijalizma i uvođenjem kapitalističkog sustava, počeo u maloj privatnoj tvrtki sa sjedištem u Münchenu koja je nakon dvije godine, koliko je proveo u njoj, postala generalni uvoznik BMW-a za Češku.

Da ima odlike sposobnog menadžera, bilo je jasno na početku profesionalnog puta. Najvažnije mu je, priznaje Kral, bilo steći međunarodno iskustvo, makar baveći se uvozom ili izvozom. U tom je smislu logičan sljedeći korak – ulazak u multinacionalnu kompaniju. U OMV-u se zaposlio 1993. i sljedećih je osam godina proveo u tvrtkinoj maloprodaji u Češkoj, od čega šest godina kao šef maloprodaje. Kako je praksu u OMV-u da ulazak na novo tržište proveđe profesionalni menadžer iz korporacijske vertikale, a zatim ga obično naslijedi lokalni menadžer, Kralu se smiješio položaj njegova dotadašnjeg direktora. No, umjesto toga šef ga je pitao bi li htio otići u Hrvatsku.

Bio sam sretan kao šef maloprodaje u Češkoj; kompanija je poslovala sve bolje, od sedam crpki na početku došli smo na 108 crpki 2001., tim je samostalno funkcionirao. No taj je prijedlog bio previše izazov. Odmah sam otišao u Zagreb da bih vidio kako je ondje živjeti, pogledao stanove… i odlučio prihvatiti ponudu – kaže Kral.

Presudno je bilo, kaže, njegovo uvjerenje da se ne može biti dobar menadžer bez međunarodnog iskustva. Do tada nije radio izvan Češke, a situacija koja ga je dočekala u Hrvatskoj bila je sasvim drugačija od one koju je ostavio u češkom OMV-u. Ondje je tvrtka (i on s njom) napredovala i razvijala se ustašenim načinom, samostalno, od male tvrtke do sve važnijeg igrača na tržištu. U Hrvatskoj je, pak, OMV bio vrlo dugo, od 1992., ali kao kompanija u zajedničkom vlasništvu OMV-a i slovenskog Istrabenza i s izrazito lokalnom orijentacijom na Istru. Kad su htjeli ozbiljnije zaigrati na hrvatskom tržištu, u OMV-u su shvatili da više ne mogu poslovati na taj način. Kupljen je Istrabenzov udjel, sjedište je preseženo iz Umaga u Zagreb i 2004. se krenulo u ekspanziju na teritoriju cijele Hrvatske.

Iako je bilo ljepše buditi se i kroz prozor gledati more, kaže Kral, koji je prvi dio mandata proveo u Umagu, tvrtka je morala preseliti sjedište u Zagreb jer je ondje centar administracije i neusporedivo veća ponuda odgovarajućeg kadra. Uz taj potez povezana su i neugodna iskustva, jer restrukturiranje, u pravilu, posebno ako podrazumijeva i preseljenje tvrtke, nosi sa sobom i otpuštanje radnika.

Krala u Hrvatskoj, u načelu, ne doživljaju kao tipičnog stranog menadžera. Iako je slavensko podrijetlo olakotna okolnost, neobično je brzo naučio hrvatski jezik, što mu je uvelike pripomoglo u poslu i životu.

• Moja je preporuka svim stranim menadžerima da obvezno nauče hrvatski. Mnogo se toga događa na ‘šestama’ na kojima se ne govori engleski – kaže Kral.

Osim toga, ni partneri ni zaposlenici nisu mu mogli govoriti iza leda. Hrvatski je brzo naučio djelomice i iz potrebe. Naime, slabo je govorio talijanski i nikako hrvatski, a njegovi tađašnji suradnici u Umagu isto tako engleski i njemački, pa je na brzinu osmislio neki svoj ‘esperanto’. Ubrzo se pokazalo da nema potrebe za tečajem gramatike.

Svojim najvećim postignućem smatra uspješno restrukturiranje kompanije i znatno povećanje broja postaja usprkos birokratskim preprekama. Njih, naravno, smatra najlošijom stvari u hrvatskoj poslovnosti stvarnosti. Na pitanje o neuspjehu diplomatskih odgovora da se ne može govoriti o neuspjehu kad je riječ o OMV-ovim planiranim ciljevima u Hrvatskoj jer je sve zacrtano postignuto s manje ili više muke. Želje su, pak, nešto drugo.

U svakom slučaju, u trenutku kad je prihvatio mjesto direktora u Hrvatskoj, kao što kaže, nije mislio da će na njemu biti gotovo šest godina. Naime, nepisano je pravilo u OMV-u da se menadžeri rotiraju svake dvije do tri godine, ali u Beču su očito procijenili da im se Kral u Hrvatskoj isplati. O tome koliko je ta pozicija ipak nestalna govori i to da Kral u Hrvatskoj živi bez obitelji, koja je ostala u Pragu jer se ne zna hoće li njegov mandat u našoj zemlji trajati šest mjeseci ili pet godina. Zato uz poslovna putovanja jedanput na tjedan obvezno putuje – u Prag.

Kod suradnika cijeni otvorenost i loše vijesti želi čuti odmah.

• Volim kad ljudi znaju priznati pogrešku. Pritom je, naravno, bolje imati i prijedlog kako je ispraviti – kaže Kral.

Iako je u suvremenom menadžmentu nemoguće izbjeći sintagmu ‘timski igrač’, što Kral jest, u svom djelokrugu rada odluke donosi samostalno. Podređeni i suradnici smatraju ga blagim šefom koji neugodne vijesti nastoji priopćiti vrlo supitno.

U Hrvatskoj je do trenutka kad je u njoj dobio novo radno mjesto bio nekoliko puta, naravno, turistički. Prvi put sa 16 godina u Podgori, a zatim kao student na Hvaru. Otako radi u Hrvatskoj, bar jedan tjedan prođe na krstarenju oko Kornata.

Iako je gotovo cijela njegova karijera vezana uz vodeću naftnu i plinsku grupaciju u Srednjoj Europi, Kral nije ni sanjao da će njegov profesionalni život biti vezan uz tu branšu. Najveća strast bila su mu (i ostala) računala. Doduše, ‘što sam ja sve htio biti…’, kaže Kral. Od zoologa, s obzirom na to da je u osnovnoj školi bio strastveni skupljač buba, do astrofizika. Kad je doznao da Češka treba jednog astronauta svakih 15 godina, a da ih na godinu diplomira 20, shvatio je da to nije najbolji posao za njega. Kad je došlo vrijeme za upis na fakultet, vrlo je jasno znao što želi jer su mu tada već prava strast bila računala i programiranje. No, nije sve išlo glatko jer je u komunističkom sustavu, kad se našlo više kandidata s istim ocjenama, prevagnula politička pozadina. Njegova, pak, nije bila odgovarajuća, pa se umjesto na lukrativniji studij računarstva morao upisati smjer jake struje na istom fakultetu. Iako nije imao posve preciznu predodžbu u kakvoj bi tvrtki želio raditi, znao je, kaže, da želi raditi u poduzeću koje ima veze i izvan granica Češke. U međuvremenu se dogodila baršunasta revolucija pa je Kral ostao u Češkoj. Doduše, u međunarodnoj tvrtki.

Za glazbu, kojom se aktivno bavio tijekom studija svirajući gitaru u rock bendu, više nema vremena. Ipak, informacijska tehnologija i računala ostali su mu stalna zanimanja. Možda bi tako karijeru nakon naftne industrije mogao završiti u IT-u.

• U ovom životu ne znam, ali u drugom vjerujem – kaže Kral.