Teniske vode uzburkale su se dolaskom novog predsjednika Udruženja teniskih profesionalaca (ATP) Etiennea de Villiersa. Bivši menadžer u Disneyju postigao je hvalevrijedne rezultate, a poslovni uspon namjeravao je nastaviti preuzimanjem ATP-a. Glavna misija bila je vratiti danas narušeni imidž tenisa u svakom pogledu i svim strukturama, od navijača, televizijskih kuća do sponzora, promotora i menadžera. I dok su u početku igrači i javnost odobrili De Villiersove poteze, u posljednje vrijeme njegova politika nailazi na oštru kritiku. Razlog je jasan: prihod je na prvome mjestu, zadovoljstvo navijača i promocija igre tek su opravdanja za pokretanje nekih eksperimenata – premještanje turnira, promjenu rasporeda…
Nakon snimanja situacije i ispitivanja tržišta, De Villiers je došao do zaključka kako tenisu treba promjena sustava. Poznat, isprobani, uigran, dokazan i u cijelom svijetu prihvaćen nokaut-sustav na ispadanje odjednom je prema njegovom mišljenju postao staromodan i neprivlačan. Stoga je sa svojim suradnicima izabrao 13 turnira i odlučio na njima iskušati novi sustav igranja po skupinama. S manjim razlikama, sustav se temelji na osam skupina od tri tenisača, u kojima svi igraju sa svima, a prvo-plasirani odlazi u četvrtfinale, odakle se turnir nastavlja igrati na ispadanje.
U ATP-u su mislili da će taj sustav biti zanimljiviji kako za navijače, koji će svojeg omiljenog igrača moći vidjeti najmanje dvaput, tako i za sponzore i televizijske kuće – s naglaskom na televizijske kuće i sponzore, koji će lakše otvoriti blagajnu ako znaju da će top 10 tenisača vidjeti najmanje dvaput na središnjem terenu, na kojem je njihova reklama. Ali eksperiment s ‘tenisom po skupinama’, u koji je trebao biti uključen i Umag, prekinut je nakon pet turnira jer je pokazao previše nedostataka. Sve je kulminiralo u Las Vegasu, gdje je američki tenisač James Blake navečer bio u četvrtfinalu, a onda su ga ujutro ipak izbacili iz turnira zbog različitog tumačenja pravila.
- ATP se vodi za činjenicama, a ne mišljenjima. Predani smo filozofiji ‘napravi, pokušaj, popravi ili izgubi’. Ovaj put uzeli smo u obzir sve strane, od direktora turnira, igrača, a osobito obožavatelja tenisa – opravdavao je svoj promašaj čelnog čovjek ATP-a Etienne de Villiers.
I prije početka pokusa najbolji su ga tenisači svijeta upozoravali da taj sustav ima više loših nego dobrih strana. No, nije se previše obazirao dok nije ‘puklo’ u Las Vegasu. Prije svega, sustav ždrijeba s 32 igrača, u kojem 16 izravno, a osam kroz pretkolo ulazi u osam skupina od tri tenisača zbujujući je za sve strane – medije, publiku i igrače. Mediji imaju problema s izvješćivanjem s takvih turnira, publika ima problema s praćenjem napretka svojih igrača u prvoj fazi turnira, a igrači se s pravom tuže jer sudbina nije u njihovim rukama zbog ‘mrtvih mečeva’ i predaja. Povrh svega, sjajne su okolnosti za namještanje mečeva…
- Nešto smo naučili iz tog eksperimenta. Neki će upaliti, neki neće, ali mi ćemo se i dalje truditi graditi imidž profesionalnog tenisa.
Kad je završila jedna bitka, počela je druga. De Villiers je ponovno, prije svega vođen profitom, čvrsto odlučio organizirati najveće i najbogatije turnire ondje gdje će se najbolje prodati. Pritom se nitko nije obazirao na ravnomjernu raspodjelu turnira po kontinentima i podlogama, što je donekle do sada bio slučaj. Igračima je prekipjelo, pa su tijekom prošlotjednog turnira u Miamiju zakazali sastanak s vodećim ljudima ATP-a. Predsjednik Odbora igrača pri ATP-u, najbolji hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, branio je mišljenje većine tenisača na Touru, koji se ne slažu s De Villiersovom namjerom da većinu onoga što vrijedi na Touru prebaci u SAD i Aziju…
-
Igrači su razočarani, osobito europski. Nije nam svejedno, velik je to pritisak, oni žele unaprijediti turnire u Monte Carlu i Hamburgu. U isto vrijeme u Aziji će biti još više turnira, a u SAD-u će sve ostati kao i prije – kaže Ljubičić i nastavlja:
