Novi sukobi zbog kupnje borbenih zrakoplova u Austriji

Moguća korupcija zaustavit će isporuku Eurofigthera. Parlamentarna komisija ovih dana provjerava poslovanje bračnog para Rumpold i njihove tvrtke. Oni su za promociju Eurofigthera u Austriji od proizvođača dobili 6,6 milijuna eura. Ne zna se gdje je završio veći dio tog novca.

Kao i svaka druga država, Austrija mora odlučiti u što će ulagati sredstva, koliko će izdvajati za socijalnu sigurnost stanovništva, a koliko za obranu, rekao mi je nedavno Nick Witney, generalni direktor European Defense Agency (EDA), agencije Europske unije kojoj je osnovni cilj unapređenje europske (vojno)obrambene aktivnosti. Witney je to izjavio s obzirom na to da se u Austriji već godinama vodi živa rasprava o tome trebaju li joj zrakoplovi najnovije generacije za čuvanje neba.

Ta dilema traje već godinama. Prošlog ljeta u predizbornoj kampanji Socijaldemokratska stranka Austrije (SPÖ) najavljivala je da će, dode li na vlast, preispitati odluku prethodne vlade o kupnji skupih borbenih letjelica. Naime, prijašnja vlada, u kojoj je glavnu riječ imala konzervativna Narodnačka stranka Austrije (ÖVP), potpisala je 2003. ugovor s grupacijom EADS o narudžbi 18 borbenih aviona Eurofighter. Ukupna cijena letjelica iznosi gotovo dvije milijarde eura, a još više od toga stoji održavanje i ostali troškovi tih aviona u redna dva-tri desetljeća.

Austrijska ‘Druga Republika’, nastala poslije Drugoga svjetskog rata, neutralna je država. Međutim, i kao takva obvezna je prema međunarodnom pravu štititi svoj zračni prostor. Austrija je za čuvanje svoga zračnog prostora sredinom 1980-ih kupila 24 švedska lovca Draken, i to polovna, renovirana, originalno izrađena još sredinom 1960-ih.

Početkom ovog desetljeća bilo je jasno da tim Drakenima ističe vijek i Austrija se morala odlučiti čime će ih zamijeniti. Šansu su vidjeli francuski Dassault (Mirage 2000-5), američki Boeing (F-18 EF Super Hornet) i Lockheed Martin (F-16 Fighting Falcon), švedski Saab (JAS 39 Gripen) i tvrtka Eurofighter iz njemačko-talijansko-španjolsko-britanske grupacije EADS, proizvođač aviona Eurofighter Typhoon. Ponudači su bili i Rusi, sa svojim MiG-om 29. Austrija je kao uvjet za kupnju tražila istodobno i mogućnost isporuke vlastite robe i usluga u vrijednosti barem istovjetnoj cijeni aviona. Teoretski, Austrija se mogla odlučiti za ruske MiG-29, već korištene, restaurirane avione tog tipa, zbog kvalitete i cijene, ali i u svjetlu činjenice da je tada bila u ozbiljnom suficitu s Rusijom. Naravno, Austrija se nije odlučila za MiG-29, iz očigledno političkih razloga. Iako formalno neutralna, pri pada Zapadu i kupnja ruskih vojnih zrakoplova ne bi bila oportuna.

Međutim, Vlada se u ljeto 2002. godine odlučila za Eurofighter Typhoon. Na početku je bilo govora o 24 aviona, ali broj u ugovoru smanjio se na 18. Bio je to prvi ‘izvoznji’ ugovor za Eurofighter, izvan četiri države u kojima lokacije ima ovaj proizvođač; dosad su ih naručili Velika Britanija (232), Njemačka (180), Italija (121) i Španjolska (87). Eurofighter je višenamjenski avion najnovije generacije, ponos avioindustrije EU, u kojoj sudjeluje i više austrijskih tvrtki. Moglo se očekivati da se Austrija odluči za taj avion, ali novi lovci nisu jasno rješenje.

Opozicija tadašnjoj konzervativno-desničarskoj vladi već je u ljeto 2002. organizirala općenito austrijsko prikupljanje potpisa protiv kupnje skupih aviona. Od 5,87 milijuna Austrijana s pravom glasa, njih 624.807 je do rujna 2002. potpisalo peticiju protiv Eurofightera. Tadašnja savezna vlada nije bila time naročito impresionirana. Međutim, nakon izbora u jesen 2006., Austrija je dobila novu vladu.

Na vlasti je ponovno ‘velika koalicija’ dviju najvećih stranaka, socijaldemokratskog SPÖ-a i konzervativnog ÖVP-a, očit će ‘brak iz interesa’ u kojem nema ljubavi. Savezni kancelar Alfred Gusenbauer i ministar obrane Norbert Darabos (također iz SPÖ) protive se Eurofighteru, ali jasno je da moraju poštovati ugovore stare vlade. Iako Darabos naglašava da bi najviše volio stornirati ugovor, svjestan je da je to gotovo nemoguće. Prvi austrijski Eurofighter već je dovršen i ovog ožujka u Njemačkoj podvrgnut prvom pokusnim letovima, a Austrija je već platila nekoliko rata (svaka iznosi iznad 100 milijuna eura).

Opozicijska stranka Zelenih smatra da bi se Austrija morala povući iz ugovora, makar i pod cijenu plaćanja velikih penala, ali to bi Austriju stajalo možda i više od milijardu eura. Peter Pilz, poslanik Zelenih u Austrijskom saveznom parlamentu, predsjednik je Parlamentarne komisije koja već nekoliko mjeseci provjerava ugovore o kupnji Eurofightera. Ovih dana usredotočena je na poslovanje bračnog para Rumpold i njihove tvrtke za lobiranje 100% Communicationsa. Oni su za promociju Eurofightera u Austriji od proizvođača dobili 6,6 milijuna eura. Ne zna se gdje je završio velik dio toga novca. Izgovarajući se na poslovnu tajnu, Rumpoldovi nisu dali zadovoljavajući odgovor. Logično, postavlja se pitanje zašto je Eurofighter angažirao minornu agenciju za svoje odnose s javnošću – osim ako ne zato što je Gernot Rumpold bio prethodno zadažen za marketing desničarske stranke FPÖ Jörga Haidera, koja je tada bila u vladi s ÖVP-om. Dokaže li se eventualna korupcija – sumnja da su Rumpoldovi novac preusmjerili u stražnje fondove – bio bi to dovoljan razlog za storniranje Eurofightera.