EU traži širok politički konsenzus za novi crnogorski ustav

Nakon euforije zbog potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, Crna se Gora polako suočava sa stvarnošću, odnosno obvezama koje iz tog ugovora proizlaze. Reforme u pravosuđu, borba protiv korupcije i kriminala te jačanje administrativnih kapaciteta preporučeni su izazovi kojima Crna Gora mora odgovoriti da bi mogla krenuti korak dalje u pridruživanju EU. No, prvi zadatak Podgorice, nakon što je potpisala ovaj ugovor, bit će usvajanje novog ustava, kao što je iz Bruxellesa sugerirano u više navrata, ‘najširim političkim konsenzusom’. Novi najviši državno-pravni akt Crna Gora bi trebala dobiti do kraja svibnja i, kako sada stvari stoje, velike su šanse da bude usvojen dvotrećinskom većinom u Parlamentu.

Mogući dogovor vlasti i dijela oporbe, po najprije najjače oporbe stranke Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, o načinu izbora sudaca u budućem Ustavu, mogao bi predstavljati dobar početak reformi pravosudnog sustava koji je, prema svim istraživanjima javnog mnijenja posljednjih nekoliko godina, na dnu ljestvice povjerenja.

Za razliku od područja koja se tiču pravosuđa i sigurnosti, Crna Gora ne bi trebala imati problema kad je riječ o trgovinskim odredbama, koje čine 80 posto Sporazuma prema kojemu je Vlada u Podgorici ambiciozno preuzela obvezu da u sljedećih pet godina reformira i prilagodi zakonodavstvo standardima EU. Dio prozvoda koje Crna Gora uzvozi i prije je bio oslobođen carina ili su one bile simbolične. S druge strane, mali broj proizvođača koji mogu izaći na europsko tržište nije ili je u simboličnoj mjeri bio zaštićen od države tako da su se i na domaćem tržištu morali nametnuti kvalitetom i cijenom u odnosu na brojne uvozne artike.

Crna Gora u EU izvozi vino, aluminij te male količine prehrabrenih i proizvoda od drveta i kamena. Utisak je da je crnogorska Vlada posebno dobro pregovarala o vinu jer će, prema Sporazumu, u sljedećih pet godina na tržišta 27 zemalja, bez carine, moći izvesti 16 tisuća hektolitara, pri čemu sadašnji izvoz ne prelazi tri tisuće. S druge strane, kvota za uvoz u Crnu Goru iznosi 1,5 tisuća hektolitara uz godišnje povećanje od 500 tona.

Potpredsjednica Vlade za europske integracije Gordana Đurović, koja je bila i predsjednica Pregovaračkog tima, najavila je mogućnost da Podgorica u drugoj polovini 2008. godine aplicira za članstvo u EU. Sva istraživanja javnog mnijenja u posljednje dvije do tri godine pokazuju da 75 do 80 posto građana Crne Gore podržava članstvo u EU. No, građani malo znaju šta zapravo znači biti u klubu 27-morice, jer većina članstvo povezuje isključivo s boljim životnim standardom.

No, da će broj onih koji će dići ruku potiv EU biti sve veći kako se Crna Gora bude priživela cilju, nedavno je pokazao primjer dr. Maje Drakić. U svojoj studiji ta je crnogorska euroseptičarka postavila pitanje o dobrobiti koje bi Crna Gora mogla imati od članstva u EU, istodobno navodeći na zaključak da se Podgorici više isplati ostati izvan Unije. Sama Drakić ne bi privukla toliko pozornost da nije jedna od najblizih suradnica prof. dr. Veselina Vukotića, tvorca crnogorske ekonomske škole i zagovornika neoliberalnoga koncepta ekonomije. Vukotić je intimus bivšega crnogorskog premijera i predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, te samim time i kreator crnogorske ekonomije. Nevladin sektor i opozicija ocijenili su da u vlasti postoji antireformski i antieuropski lobi koji će postavljati nogu Crnoj Gori na putu k EU.