Home / Biznis i politika / Pipunić siguran da će kupiti Vupik, prednost je na strani Zadra

Pipunić siguran da će kupiti Vupik, prednost je na strani Zadra

Prema svemu sudeći, kupac će biti odlučen na temelju toga tko će se i kako nagoditi sa zaposlenicima i braniteljima. Zaposlenici se još nisu izjasnili, a branitelji su naklonjeni Viru.

Vjeruje se da će u trećem krugu prodaje Vupik napokon biti prodan, što je jedan od preduvjeta za dobivanje zajma PAL II Svjetske banke. Manje poslovanja (due diligence) prema ne-službenim procjenama kotiraju nešto bolje od Kutjeva i Granolića.

Dodatni začin toj privatizacijskoj priči daje i aktivna uključenost radnika i branitelja. Naime, prema tekstu natječaja u slučaju jednokovrijednih ponuda prednost će imati radnici. No, kako oni nemaju tolika sredstva, dobitnik bi mogao biti onaj tko se dogovori sa zaposlenicima ili braniteljima. Zaposlenici, kao što se može saznati, još razmatraju partnerne opcije, dok je oko 360 branitelja tijekom drugoga kruga privatizacije osnovalo društvo Vukovarski branitelj d.o.o., a najbliži im je partner, navodno, šećerana Viro.

Iako iz svega proizlazi da su u ovoj fazi privatizacije moguće različite opcije, od samostalne ponude zainteresiranoga kupca do ponude radnika s partnerom i branitelja s partnerom, predsjednik Uprave Vupika Zoran Mudri smatra da je najrealnija opcija model u kojem će branitelji imati osam posto dionica, radnici 25 posto, što bi s postojećim udjelom bilo nešto više od 30 posto dionica, partner 51 posto i mali dioničari koji trguju dionicama na burzi 10-ak posto dionica.

U kuloarima se, naravno, spominje i Todorović Agrokor, koji je od početka te privatizacijske slike slovio za najizglednijega kupca. No, u sastavu Vupika su dvije svinjogojske farme, dvije moderne farme muznih krava, od kojih je jedna u gradnji, klaonica i tri ratarske jedinice. Prehrambenu industriju čine tri poslovne jedinice: silos s mlinom i pekarnicom, tvornica stočne hrane i sjemenarstvo, a u sustavu Vupika još su i vinarija, vinogradi itd. Zainteresiranim je kupcima Vupik posebno atraktivan zbog nasada, novih farmi, ulaska u proizvodnju biodizela, pokrenutu u suradnji s tvrtkom Europa Mill, bioetanola (koja stoji zbog očekivanja dolaska novog vlasnika jer se ne zna kakvi će točno biti njegovi planovi) itd. Općenito prevladava tendencija proizvodnje energije iz poljoprivrednih kultura i biomase.

K tome, nije riječ o gubitku jer od 2001. posluje pozitivno. U prvih devet mjeseci prošle godine zabilježio je gubitak od 25 milijuna kuna, no godina je zaključena s tri milijuna kuna dobiti. Najveći je problem što troškovi 950 zaposlenih dosežu čak polovicu ukupnih prihoda. Osim toga, obveze, u kojima se najveći dio odnosi na saniranje ratne štete, što država Vupiku nije otpisala, iznose čak 300 milijuna kuna. Taj iznos, kao i nedorečena formulacija da bi kupac trebao ponuditi program i jamstva za podmirenje tih obveza, dosad je uz samu cijenu bio glavna prepreka potencijalnim kupcima. U drugom je krugu ponuđen paket od 59,73 posto dionica po početnoj cijeni od 237,87 milijuna kuna, odnosno uz popust od 30 posto u odnosu na nominalni iznos. U aktualnom trećem krugu prodaje se 62,02 posto dionica po početnoj cijeni od 70,6 milijuna kuna.

Drugi je Vupikov problem karakterističan za sva poljoprivredna poduzeća, a sastoji se u tome da zemljište, koje je osnovna imovina tih poduzeća, nije u njihovu vlasništvu. Vupik tako obrađuje 7.800 hektara ratarskih površina, 350 hektara vinograda i 10-ak hektara voćnjaka. Od toga je u vlasništvu 120 hektara poljoprivrednog, stotinjak hektara građevinskog zemljišta, a ostatak je u zakupu.

  • Uskoro ćemo dobiti prioritetne koncesije za 6.800 hektara na 30 godina, što bi Vupiku osiguralo dugoročnu perspektivu – kaže Mudri. Velike su površine zemljišta još u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, Vupikovih kooperanata.

Za Vupik je najvažnije da se zaustavi takav negativni trend u strukturi prihoda i rashoda, što je moguće jedino tako da ga preuzme tvrtka dovoljno moćna da posve podmiri obveze od 300 milijuna kuna i uloži nova sredstva. U Vupiku smatraju da bi novi vlasnik u idućih pet godina trebao uložiti oko 250 milijuna kuna. Marko Pipunić, vlasnik Žita, pak smatra da bi taj iznos trebao biti oko 400 do 500 milijuna kuna. Tako bi, misli Pipunić, Vupik mogao postati konkurentna i uistinu profitabilna kompanija.

Iako Vupik sam za sebe ne stoji toliko loše koliko bi se moglo pomisliti za poljoprivredni kombinat u vlasništvu države, vjerojatno nijedan od potencijalnih kupaca ne kupuje ono što Vupik jest, nego što može postati. I Viro i Žito i Granolio poznati su Vupikovi poslovni partneri. Za Viro proizvodi šećernu repu, za Granolio pšenicu, a sa Žitom, čiji je osnovni biznis gotovo isti, godinama tijesno surađuje. Prokurist Vira Željko Zadro potvrdio je namjeru Vupika prvenstveno zbog proizvodnje bioetanola, za što je, uz kukuruz, glavna sirovina šećera repa, odnosno melasa. Iako u kupnju Vupika Viro ide samostalno, Zadro smatra da sve tri domaće šećerane u toj proizvodnji mogu pronaći interes, posebno ako se ova priča promatra u kontekstu očekivanog udruživanja domaćih šećerana.

Vupikov se prihod, prema njegovim riječima, mora najmanje udvostručiti, moraju se zaposlit kvalitetni ljudi, nastaviti investicije u mljekarstvo, sanirati silos u luci, staviti u funkciju vlastitu luku tako da se ondje omogući trgovina žitaricama. Prijeko potrebnim smatra organiziranje svih primarnih proizvođača iz okolice, što bi trebalo osigurati proizvodnju na dodatnih 20 tisuća hektara.

  • Najveći je Vupikov potencijal u ratarstvu i organiziranju kooperacija na znatno većoj dodatnoj površini te fantastičnoj poziciji silosa u luci koji se bez velike dodatne investicije mogu staviti u funkciju i raditi profitabilno – smatra Zadro. Moraliću je u Vupiku, pretpostavlja se, najbliže vinogradarstvo, no u partnerstvu s Granoliom, proizvođačem brašna, spektar interesa svakako se širi. Vlasnik Žita Marko Pipunić, koji je prilično siguran u svoj uspjeh u toj privatizaciji, u Vupiku vidi šansu znatnog povećanja svojih ratarskih i stočarskih kapaciteta radi postizanja što većeg stupnja finalizacije. No, kao što sam kaže, tvrtku nije problem kupiti, nego postaviti na noge, stoga treba pričekati realizaciju najavljenih planova i ambicija budućih vlasnika.