Zagrebačko bi sveučilište, koliko je posljednjih nekoliko godina sklono promjenama, valjda bilo najštetnije kad bi nastavu još uvijek moglo održavati na latinskom jeziku, jedan je od možda apsurdnih zaključaka aktualne afere u vezi s povećanjem školarina koja je otišla toliko daleko da se u sveučilišnim krugovima može čuti kako, ne bude li odustao od poskupljenja, ni rektoru stolac neće biti siguran.
A rektor Sveučilišta Aleksa Bjeliš mogao bi, kao što je i sam rekao ovog proljeća, obilježiti petu objektivu ‘odgajanja promjena u sustavu plaćanja školarina na godinu dana’, jer postoji mogućnost da se ništa neće promijeniti.
Tada bi pobjedu odnijeli studenti, ali ne svi, nego oni kojima model nipošto ne odgovara, a to su oni koji na studiju bilježe najslabije rezultate. Sveučilište će, u tom slučaju, i dalje ‘sretno’ živjeti građući u istim, poznatim problemima.
U posljednjem pokušaju da se promijeni način plaćanja školarina i uvede linearni model u kojem bi brutošima školarina rasla ovisno o njihovu položaju na upisnoj rang-listi, i posljedično poveća njihov ukupni iznos za prosječno 10 posto, studenti, zahvaljujući suspenzivnom vetu na odluku, vode 1:0 protiv profesora, jer dekani fakulteta su više-manje složni.
Novi model nije idealan, ali je dobra osnova za razgovor, loše je iskomiciran javnosti i studentima nije dovoljno jasno objašnjen. Neki su fakulteti pri povećanju ukupne mase školarina imali prevelike apetite, a sve je to predstavnicima studenata pri Senatu Sveučilišta dalo pravo na suspenzivni veto. Sveučilištu bi se moglo tolerirati da ukupni iznos školarina poveća do 4,8 posto, što je prema Državnom zavodu za statistiku rast hrvatskog BDP-a, ali 10 posto trenutačno je ipak previše jer bi za takvo povećanje trebalo promijeniti i kvalitetu studija.
