Okrupsnjavanje zemljišta i financiranje

Država može ponuditi institucionalni okvir. Uvođenje programa ‘best in class’, koji već provode uspješne tvrtke kao što su Podravka, Atlantic i Dukat, moglo bi pomoći da hrvatske tvrtke uspješno posluju i da ne budu meta stranih preuzimača.

Politiku, do zemalja Dalekog istoka, koje još više štite i potiču poljoprivredu i prehrambenu industriju zbog ograničenih površina. Francuzi u tome najviše prednjače i nekoliko su industrija, među kojima i prehrambenu, proglasili strateškim i ne dopuštaju prodaju stancima. No, i sve ostale zemlje kontinentalnog europskoga kruga, poput Njemačke i Italije, vode o tome računa, a jedino anglosakonske zemlje, poput Velike Britanije, njeguju liberalni ekonomski pristup. Prema tome, obveza je Vlade da vodi računa o toj grani industrije, osobito zbog toga što na sebe veže veliki broj proizvođača – smatra Vedriš. Kao dobar primjer istaknuo je Sloveniju, koja se unatoč tome što je ušla u Europsku uniju uspjela izboriti za zadržavanje velikih poljoprivrednih poticaja, većih od europskih, u razdoblju od nekoliko godina. Slovenci tako, primjerice, daju dodatne subvencije ovisno o nadmorskoj visini poljoprivrednog terena. Isto tako, pozitivan potez je udruživanje slovenske Droge i Kolinske.

Kad je riječ o Dukatu, smatram da je to propuštena prilika. Vlada je mogla potaknuti stvaranje konzorcija koji bi kupio tu tvrtku. Nije bilo nužno da ga čine samo prehrambene tvrtke. Primjerice, mogao se složiti model u kojem bi 51 posto vlasništva imale prehrambene tvrtke, a 49 posto mirovinski i investicijski fondovi, koji se ionako žale da je kapitala na tržištu više nego ulagačkih prilika – iznio je svoju ideju Vedriš.

Kako i drugi hrvatski poduzetnici iz prehrambenog sektora ne bi odlučili odustati od daljnje borbe i rasprodali hrvatske dijamante, prema mišljenju Stipana Bilića, predsjednika Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede u HUP-u, država bi ponajprije trebala stvoriti uvjete da bi sirovine potrebne prehrambenoj industriji imale konkurentne cijene.

Ne postoji država koja ima razvijenu prehrambenu industriju a da nema razvijenu vlastitu poljoprivredu. Posljednjih petnaestak godina naša se poljoprivreda i poljoprivredna poduzeća sustavno upropaštavaju, a pritom se od seljačkih proizvođača nije stvorio odgovarajući nadomjestak. Dva su osnovna problema koja država treba riješiti vraćanje zemljišta poljoprivrednim poduzećima, odnosno okrupsnjavanje zemljišta, i osiguranje potrebnog financijskog kapitala – smatra Bilić, a svoje tvrđnje potkrijepio je i primjerima. Naveo je, naime, podatak da na jednu djelatnu osobu u poljoprivrednom sektoru pada 25% troškova. Stipan Bilić iz HUP-a smatra da se neopravdanim nametima namjerno uništava domaća prehrambena industrija i oslobađa prostor za širenje inozemne proizvodnje. Najsježiji primjer za to je uvođenje naknade za ambalažu, zbog čega su tvrtke iz industrije pića i mlijeka 2006. uplatile 572 milijuna kuna. – Za usporedbu, cjelokupne investicije tvrtki iz te grupacije 2005. iznosile su oko 574 milijuna kuna. Tim i sličnim nametima poduzećima se oduzima novac za investiranje – zaključio je Bilić.