U prvom pravom trgovačkom centru u Hrvatskoj, kao što brojni nazivaju Avenue Mall, koji se gradi u Novom Zagrebu, otvorit će se prvi hrvatski dućan Calvina Kleina, a u tijeku je i potpisivanje ugovora za otvorenje poznate svjetske modne trgovine Zara. Prema informacijama iz Colliers Internationala, tvrtke zadužene za iznajmljivanje prostora, zanimanje poduzetnika je veliko, no njezini djelatnici nisu znali sigurno reći hoće li Zara dobiti svoju trgovinu u Hrvatskoj. Međutim, Raul Estradera iz Zarine matične kompanije Inditexa, odnosno Odjela za odnose s javnošću, ekskluzivno za Lider izjavio je da Zarin prioritet dolazak upravo u Hrvatsku i da kuća smatra Hrvatsku geografski važnim regionalnim središtem za daljnju distribuciju. Ugovori su sastavljeni tako da se čeka dovršenje šoping-centra kako bi konačno i Hrvati dobili svoju Zaru.
Pruž tvrđavu španjolskoga proizvođača odjeće, obuće, kozmetike i raznih modnih dodataka otvorio je 1975. u La Coruñi Amancio Ortega, i danas većinski vlasnik tvrtke. Zarinih je prodavaonica u svijetu trenutačno više od 3.100 u 63 države i 400 gradova Europske, Amerike, Azije i Afrike. U vlasništvu je španjolske grupacije Inditex, koja osim tog lanca modne konfekcije u svom vlasničkom portfelju ima i brendove Pull and Bear, Massimo Dutti, Bershka, Stradivarius, Oysho, Zara Home i Kiddy’s Class.
U modnoj je filozofiji toga španjolskog diva brzi odgovor na potrebe tržišta, što rezultira brzim internacionalnim širenjem i izvrsnom povratnom informacijom na prodajne koncepte. Ta tvrtka posluje prema jedinstvenom poslovnom modelu koji joj je omogućio da se širi i natječe s mnogo skupljin i kvalitetnijim proizvođačima modne odjeće. Primjerice, javna je tajna da Zari treba samo dva tjedna da proizvede novi proizvod i dostavi ga u sve svoje trgovine. Usporedbi radi, industrijski je prosjek devet mjeseci, a Zara diljem svijeta lansira i 10.000 novih dizajna na godinu. Spomenuto efikasnost tvrtka ponajprije može zahvaliti tome da menadžment nije dopustio da se proizvodnja premjesti u zemlje s jeftinijom radnom snagom kao što je to bio slučaj kod konkurenata poput H&M-a, Gapa ili Manga.
Osim nepostojanja eksternalizacije radne snage, još je zanimljivije neuvodnje obveze reklamiranja Zarinih modela; tako Zara, dok drugi na reklame troše 3,5 posto zarade, u to ulaže svega 0,3 posto zarađena novca. Ostatak ulaže u otvaranje novih trgovina diljem svijeta, što je, smatraju njezini čelnici, kudikamo isplativije. No kako je ta nekoć mala kompanija za proizvodnju donjeg rublja postala jednim od najuspješnijih igrača na modnom polju?
Tajna je, ako je vjerovati bivšem izvršnom direktoru Joselu Castellanu, u oslanjanju na komunikaciju i na upotrebu postojeće i nove.
Ostvareni san dječaka bez srednje škole. Rođen u Leonu 1936., Amancio Ortega bio je sin željezničara i sluškinje. Već s 13 godina radio je kao dostavljac za proizvođača luksuzne odjeće za bogataše. Poslije je bio krojač i nikad nije završio srednju školu. Radeći posao dostavljaca, naučio je koliko je važna brza i pravodobna dostava robe. Uz pomoć skromnog imutka supruge Rosalije, karijeru je počeo šivajući spavačice i donje rublje u vlastitoj dnevnoj sobi prije 44 godine. Nakon što je postao menadžerom lokalne trgovine odjećom, shvatio je kako si malo ljudi može priuštiti luksuz i skupu odjeću. Tako je počeo proizvoditi odjeću sličnu onoj koju bi vidio na modnim pistama, ali za znatno nižu cijenu. Jeftinije platno nabavljao bi u Barceloni, sve bi rezao ručno koristeći se kartonskim uzorcima koje bi prethodno sâm napravio. Svoje bi gotove odjevne predmete prodavao dalje lokalnim trgovcima, a zaradu iskoristio da bi 1963., kad je imao samo 27 godina, otvorio prvu tvornicu. Kompanija je počela poslovati pod imenom Industria de Diseño Textil (Inditex), što je poslije postalo matičnom podružnicom za svjetski poznate brendove poput Zare.