Mnogi stručnjaci smatraju pluteni čep najprimjerenijim za vino unatoč nekim nedostacima, poput sve više cijene i sve manje dostupnosti kvalitetnog pluta.
Vinskim je svijetom zavladala opsesija metalnim navojnim čepovima, koji su, tvrde zagovornici, dugovječniji i bolje štite vino od kvarenja. Na hrvatsko je tržište upravo stigla velika pošiljka iznimno korektnih i cijenom vrlo pristupačnih vina australijske vinarije Rosemount s navojnim čepovima. Riječ je o vinariji čija se godišnja proizvodnja mjeri u desecima milijuna butelja, a koja je lani posve prešla na metalne navojne čepove. Penfolds, još jedna velika australijska vinarija, istražuje mogućnost stavljanja metalnoga navojnog čepa i na Grange, jedno od najskuplji svjetskih vina, čija butelja iz biranih godišta na dražbama dostiže cijenu od 50.000 australijskih dolara.
Zagovornici navojnih čepova ističu da su svoje butelje navojnim čepom začepili i glasoviti bordoški proizvođač bijelih vina Andre Lurton te Michel Laroche, koji chardonnay za svoj Chablis uzgaja na grand cru položajima, dakle među najboljima u Burgundiji. Kao glavni razlog za uvođenje metalnih čepova navode izbjegavanje neugodna mirisa po čepu, koji se može osjetiti u otprilike jedan posto vina s plutenim čepom. Jednostavno, čep je pokvaren i njegov smrad može prijeći na vino. No pritom se namjerno zaboravlja da pravilno skladištena boca s kvalitetnim plutenim čepom gotovo nikad nema takvih problema.
Drugi je razlog što metalni navojni čep zadržava svježinu i voćnost vina uobičajenu upravo za australijske jeftinije sauvignon, primjerice. To istodobno znači i da se vino zaustavlja u razvoju, odnosno da se onaj tko na butelju stavlja metalni navojni čep zadovoljava primarnim i sekundarnim aromama, dakle onima koje potječu od grožđa ili nastaju tijekom vrenja, i ne dopušta da se razviju najcjenjenije, tercijarne arome, koje nastaju tijekom starenja vina u boci.
