Domino-efekt inflacije i povećanja kamata u SAD-u

Više od dva milijuna američkih obitelji koje žive u kući ili stanu kupljenima upravo zahvaljujući ‘subprime’ kreditima mogle bi se ubrzo naći na ulici.

Izraz ‘subprime’, dosad potpuno nepoznat ostatku svijeta, kao i određenom broju Amerikanaca, na velika, medijska vrata ulazi u svakodnevnicu i iz dana u dan postaje glavnim strašilom i čudovištem koje prijeti blagostanju američkog stanovništva. ‘Subprime’ u američkom bankarskom žargonu znači – ‘druge klase’, a odnosi se na stambene kredite osmišljene za manje imućne građane, točnije za one s lošijim jamstvima. Tijekom posljednjih su se nekoliko tjedana svi američki dnevni listovi i tjednici detaljno pozabavili problemom stambenih kredita, koji povećanjem inflacije, a zatim i kamatnih stopa ne obećavaju sjajnu budućnost ili bar traže konkretna i hitna rješenja. Svi se pitaju jesu li se crna predviđanja nekih tzv. pesimističkih ekonomista, poput Nuriela Rubina, profesora ekonomije na Sveučilištu u New Yorku, počela ostvarivati.

Više od dva milijuna američkih obitelji koje žive u kućama ili stanovima kupljenima upravo zahvaljujući ‘subprime’ kreditima moglo bi se ubrzo naći na ulici. Naime, svakodnevno se bliže priče ljudi iz srednje niže klase koji povećanjem kamatnih stopa više ne mogu platiti mjesečnu ratu.

Međutim, ekonomiste i bankare, osim životnih problema određenog dijela njihovih su-narodnjaka, zabrinjava to što će nedovoljno pristizanje novca potresti brojna finansijska poduzeća, često povezana s bankama. Zapravo, očekuje se da bi mogla biti dovedena u pitanje stabilnost cijeloga kreditnog sustava, što je mogućnost koja užasava Wall Street.

Dvostruka prijetnja – tržišta nekretnina i tržišta kreditima – i te kako zabrinjava Federal Reserve. Guverner Središnje banke Ben Bernanke priznaje je krhkoj sustava američke ekonomije i još jedanput potvrdio važnost kredita. – Krediti su naše ključno pitanje. Njegovo redovito isplaćivanje temelji je zdrave ekonomije – izjavio je. On će ovaj tjedan morati odgovarati na tu temu pred zabrinutim članovima Kongresa. Očekuju se i donošenje novih zakonskih odrednica jer su, naime, čak 52 posto ‘subprime’ kredita tijekom prošle godine odobrila brokerska poduzeća u kojima nije predviđena kontrola saveznih vlasti.

U posljednje tri godine, kao rezultat iznimno povoljne konjukture, tj. ekonomije u velikom porastu i općenito niskih kamatnih stopa osnovana su brojna posrednička poduzeća koja su se bavila tržištem nekretnina i kreditima za njihovu kupnju. I već se od tada stalno govorilo o ‘balonu’ tržišta nekretnina koji će kad-tad pu-knuti. Danas ona pokušavaju ugasi požar tvrdeći da ‘subprime’ krediti utječu samo dva do pet posto na njihov profit, a zaboravljaju do dati da je u posljednje dvije godine 20 posto odobrenih kredita bilo upravo ‘subprime’.

Ali zašto su brojna američka financijska poduzeća odobrila kredite osobama koje nisu imale sve preduvjetne da budu dobri dužnici? Prvi je razlog da su se u vrijeme izdavanja kredita cijene nekretnina povećavale, i to je bio dovoljno jamstvo da će u slučaju neplaćanja poduzeće jednostavno i dobro ponovno prodati nekretninu. Drugi su razlog stvarne pla-težne mogućnosti kreditora; naime, iza slike zdrave i jake američke ekonomije krije se pad vrijednosti dohodaka i platežnih mogućnosti većine srednje nižega staleža.

Brojne financijske institucije u panici riskiraju da se unište vlastitim rukama. S jedne strane već su danas vrlo oprezne pri odobravanju novih kredita, što rezultira povećanom ponudom i oslabljuje tržište nekretnina. Dalje, to neizravno utječe na sve sektore proizvodnje povezane sa stanovanjem; primjerice, na Kb-Home, jedno od najvećih poduzeća za građevni materijal i usluge, zabilježilo je u posljednjem razdoblju pad profita od 84 posto.

Vrlo je teško naći rješenje za tako složenu situaciju kojoj prijeti domino-efekt. Pojedini su demokrati u Kongresu predložili osnutak državnog fonda za siromašnije obitelji koje su se našle u teškoćama, što je, pak, u suprotnosti s osnovnom filozofijom američkoga kapitalizma, alergičnog na svako upletanje države u tržišne zakone.