Jurčićeva najava o oporezivanju kapitalne dobiti mogla bi navesti neodlučne vlasnike tvrtki da ih prodaju prije izbora u studenome.
Nenad Bakić prodao je većinski udjel u tvrtki Tau on-line, koja upravlja portalom Moj posao, britanskoj medijskoj grupaciji Daily Mail. Uz portal Moj Posao, predmet prodaje su i Bakićevi internetski portali KupiProdaj, CentarNekretnina i 4Kotača.
Posebno je zanimljiva i Bakićeva najava da će na čelu tvrtke ostati još godinu dana, a onda će se posvetiti uzgajanju ljekovitih trava i raditi tri dana u tjednu.
Prije nekoliko tjedana na ovom je mjestu iznesena teza da Luka Rajić nema moralno pravo prodavati svoju mlječnu tvrtku Dukat. Bar ne prije nego što nakon restrukturiranja od nje napravi snažnoga regionalnog igrača.
Prema istoj logici sada bi i Bakiću trebalo zamjeriti da se koristi prvim prilikom kako bi zgrnuo milijune, prodajući niti pet godina staru tvrtku. Olakotne okolnosti ipak postoje. On je svoj Tau on-line stvorio sâm, ni iz čega. Uvjerili smo se da je često radio i 20 sati na dan. Otvorio je 120 radnih mjesta, i to, kao što sam tvrdi, bez bankarskih kredita.
Nekoliko stranica dalje, u ovom broju Lidera, objavljujemo članak o posve drukčijemu vlasničkom pristupu poduzeću. Dok je Bakić nakon četiri godine, vjerojatno i procijenivši koliko bi ulaganja tražilo daljnje širenje internetskog posla, bez sentimentalnosti prodao svoje ‘dijete’, Milan Artuković i nakon 35 godina vođenja Francka ne odustaje od borbe s izazivačima, a odbija sve koji bi kupili poželjnu preuzimačku metu.
Možda je riječ o generacijskoj razlici. Činjenica je da mladi poduzetnici u Hrvatskoj sve češće kreću u prodaju tvrtki koje su prije pet ili deset godina pokrenuli (prije Bakića to je učinio i osnivač HGspota Hrvoje Prpić).
Vjerojatno je riječ o generaciji koja je racionalnija, pa koristi godine u kojima je tržište preplavljen golemom količinom novca i traži perspektivne tvrtke. Drugo, ti su poduzetnici naučili brzo živjeti. Brzo su stvorili tvrtke, brzo ih prodaju. Ne treba isključiti da dio njih često pomodarski precjenjuje snagu svog brenda, pa dobro prodana priča nedovoljno opreznog kupca kasnije stoji više nego što se nadao.