Apostoli i u vrijeme neobranih maslina

Nagradu Vitezovi hrvatskog maslinarstva, utemeljena kao priznanje za stručnjake koji rade na edukaciji te maslinare koji su postigli iznimne rezultate, ove godine dodijeljena prvi put i predana u prave ruke.

Na ovogodišnjoj, trećoj po redu, međunarodnoj manifestaciji maslinara Mediterana, održanoj u Splitu, koja je okupilo 1.012 uzoraka iz tri prekomorske i devet mediteranskih zemalja, osim već uvriježene titule šampiona za najbolje maslinovo ulje, dodijeljene su prvi put i specifične nagrade. Riječ je, naime, o proglašenju Vitezova hrvatskog maslinarstva, naslovu koji su poniželi dipl. ing. Dobroslav Elezović, ugledni stručnjak s otoka Šolte, i njegov kolega dipl. ing. i mr. Pavle Bakarić iz Dubrovnika, dok je mr. Mirko Gugić iz splitskog Instituta za jadranske kulture primio plaketu Vitez hrvatskoga maslinovog ulja.

Svakodnevno se sasvim opravdano dodjeljuju priznanja na svim razinama – sportašima, umjetnicima, političarima, gospodarstvenicima, ali dosad nismo čuli da je posebno nagrađen, pa ni istaknut u medijima uspješan vinogradar, maslinar, ribar, stočar ili drugi poljoprivrednici. Stoga smo na poticaj maslinara i uljara utemeljili ovu nagradu i priznanje, i to za stručnjake koji rade na edukaciji maslinara te maslinare koji su postigli iznimne rezultate u uzgoju te kulture – saznali smo od Sinaja Bulimbašića, predsjednika Saveza maslinara i uljara Splitsko-dalmatinske županije.

Dobroslav Elezović, inženjer agronomije, svoju je nagradu dobio i više nego zasluženo. Punih je 40 godina radio u vinarijama kao enolog, a od 64. godine kao direktor tvornice likera u Splitu te kao stručni savjetnik u Zadružnom savezu Dalmacije. Za svoga je radnog vijeka mnogo putovao i bio neka vrsta pučkog učitelja, jedan od apostola maslinarstva koji su propovijedali uzgoj maslina u vrijeme kad je maslina bila potpuno zapostavljena. Još je davne 1980. izdao knjigu Praktično maslinarstvo, koja je uskoro postala, i do danas ostala, početnica za svakoga tko se želi baviti maslinama. Nakon toga, zaredale su knjige Maslina i suša, Maslina i najnovija Rezidba maslina.

Ni Pavle Bakarić, njegov kolega po struci i ljubavi prema maslinama, nije posustajao u vrijeme kad se na masline nitko nije osvrtao. Rođen na Korčuli, otoku maslina, njima se bavio cijeloga života kao jedinim logičnim nastavkom iz dječjinstva koristeći znanje i iskustvo koje mu je ostavila majka Franca. Sudjelovao je na međunarodnom pilot-projektu od 1980. do 1989. koji mu je omogućio razne specijalizacije, ali i dragocjenu razmjenu iskustava u zemlji i inozemstvu, a posebno na Mediteranu. U posljednjih se 10 godina intenzivno bavio izučavanjem autohtonih sorti maslina Dalmacije, kojih je nabrojio čak 40, a svoja je zapažanja objavio u pet knjiga o sortama Korčule, Pelješca, dubrovačkog primorja, Mljet, Konavala i u posljednjoj Autohtone sorte Elafita. Osim toga, objavljivao je i djela o uzgoju mandarina i limuna.

U životu sam mnogo puta nagradivan, a ovom me je titulom imenovalo i prošle godine u Italiji Udruženje maslinovog ulja Peralisi. No, znate kako se kaže: ‘najteže je postati svetac u svome kraju’ i bio bih neskroman kad bih rekao da mi ova nagrada ne predstavlja zadovoljstvo, iako mi je od nje još važnija ona koju mi je dodijelila moja županija za životno djelo – komentirao je Bakarić.