Hrvatska ima 50-ak tisuća parkirališnih mjesta pod naplatom, a stručnjaci procjenjuju da je potrebno još toliko, osobito u gradovima na obali. Taj je podatak relevantan za privatne investitore koji ne očekuju brzi povrat investicije, nego dugoročno pozitivno poslovanje.
Parkiranje nije socijalna kategorija – osnovni je moto hrvatskih ‘parkingaša’ koji upravljaju gradskim parkiralištima u Hrvatskoj. To je osnova i za tvrdnje konzultantskih kuća koje preduvijaju da su parkirališta i javne garaže budućnost hrvatskog biznisa.
Privatne su garaže i parkirališta u Hrvatskoj još neprofitabilna djelatnost ako se ne nalaze u objektima s popratnim sadržajima, trgovackim centrima ili poslovnim prostorima. Importanne centar i Centar Kaptol u Zagrebu dobri su primjeri kako dobro živjeti od parkiranja, ali samo ako je to dodatni izvor prihoda.
U Zagrebu je registrirano oko 386 tisuća automobila, a ako se računa da su za jedno vozilo potrebna barem dva parkirališna mjesta na dan, na poslu i pred kućom, onda 10 tisuća uličnih parkirnih mjesta pod naplatom sigurno ne uspijeva zadovoljiti potrebe zagrebačkih vozača.
Zagreb parking je razvoj parkirališta podijelio u dvije faze. Prvi je dio bio ‘pokrivanje ulica’ i organizacija parkiranja prema zonama, a drugi se tek očekuje – nabava novca za povećanje kapaciteta parkirališnih mjesta, što se može realizirati jedino gradnjom novih garaža.
Garaža na Langovu trgu sagrađena je isključivo sredstvima Zagreb parkinga od naplate parkirališta i, iako je u početku izgledalo da neće ispuniti očekivanja, pokazalo se da je pun pogodak. Prijed 12 godina uveli smo automatsku naplatu parkiranja, što je bio prvi pravi korak za doista profitabilnu djelatnost. Do tada je, naime, tvrtka zarađivala svega 35 posto od današnjih prihoda jer je poslovanje uglavnom ovisilo o ljudskom činitelju, koji je često funkcionirao prema načelu mita i oprosta vozačima koji su se nepropisno parkirali.
U Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, nekoliko godina postoji ideja o gradnji garaža na rubnim dijelovima grada; prema njoj bi vozači koji bi došli u Zagreb parkirali vozila na Črnomercu ili na Borongaju i jednim iznosom platili parkiranje i javni prijevoz do središta grada. Takve garaže mogu biti, tvrde stručnjaci, samo od javnog interesa jer privatnim nije atraktivna cijena parkirališnog mjesta, koja bi u tom slučaju bila pet kuna.
Privatne garaže bez trgovačkih, poslovnih ili privatnih stambenih sadržaja u Hrvatskoj su još neisplativa investicija zbog skupog zemljišta, stoga je jedini mogući model javno-privatno partnerstvo. Jedna od prvih inicijativa za gradnju privatnih garaža potekla je od austrijsko-hrvatske tvrtke Austrograd, koja u središtu Rijeke ima najveću garažu u Hrvatskoj, kapaciteta 857 parkirališnih mjesta na pet etaža. Procjenjuje se da je Austrograd u nju u dvije i pol godine investirao 13-ak milijuna eura.
Ulaganje se očito isplatio čelnicima te tvrtke jer su nakon tog projekta bili voljni krenuti u projekt gradnje podzemne garaže pod šibenkom Poljanom i pokriti ostale gradove na obali. Austrograd je osnovao tvrtku za upravljanje garažama Adria parkinga, vlasnika garaža u Zagrebu i na Klobučarićevu trgu, međutim, tvrtka je imala problema s plaćanjem spomeničke rente Rijeci od 1,5 milijuna kuna. U takvim slučajevima privatnicima nije problem povisiti cijenu parkiranja jer imaju slobodu stvaranja politike cijena.
