Nakon što je na konferenciji za novinare iznio osnove svoje strategije, prvi je reagirao Mislav Bago i u ‘Otvorenom’ na HTV-u suprotstavio Jurčića državnoj tajnici za strategiju Martini Dalić. Slijedilo je gostovanje kod Aleksandra Stankovića u ‘Nedjeljom u dva’. Jurčić je bilo i u svim drugim medijima pa se može reći da je kapitalizirao nastupe – kako za sebe, tako i za SDP.
Treba, međutim, priznati da je taj ‘kapital’ stekao ‘zaduživanjem’ kod javnosti, koja uvijek blagona- klono gleda na neku novu nadu, na naglašenu osobnost i na profesionalnu hrabrost da obećava stope rasta veće od šest posto. Koliko god u ovom trenutku bio popularan, Jurčić je tek na početku trnovita puta. Prvo, u pravu je Martina Dalić kad primjećuje da prezentacija u PowerPointu na konferenciji za novinare nije strategija. Nije čak ni ‘strateški okvir za razvoj’, kao što je Vlada nazvala svoj gotovo zaboravljeni dokument iz srpnja prošle godine.
Sama Dalićka prihvatila je podsjećanje da i u njezinu dokumentu piše kako će rast BDP-a nakon 2010. biti prosječno 7,3 posto, pa je to počela iznosit. Istodobno, međutim, nijedno od dvoje najekspertnijih ekonomista ne odgovara na pitanje koliko će vanjskoga duga potrošiti njihovi recepti da bi se došlo do stope veće od sedam posto. Nastavi li se dosadašnji tempo zaduživanja, na kraju sljedećega političkog mandata Hrvatska će biti dužna više od 43 milijarde eura!
Prošli je tjedan bio odličan početak pokušaja da se predizborne teme s čiste politike prebace na ekonomiju. Opasnost je da sve ostane na tom jednom tjednu. Mediji prečesto rade kampanjski, pa se u desetak dana zasite teme kakva je stopa rasta ili porez na kapitalnu dobit (nedovoljno se uočava da Jurčić tu više puca na velike preprodavce tvrtki nego na male Inine dioničare).
Načete teme već počinju zasjenjivati drugi događaji. Sanaderovoj vladi lakše je igrati predstavu čistih ruku (uhićenje generala Vladimira Zagorca zbog mučki s dijamantima) nego smisliti kvalitetniji i poticajniji ekonomski program.
Ekonomski struka, prema očekivanju, nije se posebno uzbudila zbog prilike da nametne kvalitetne rasprave o ekonomskoj budućnosti zemlje. To bi tražilo da se zagriju stolci i kompjutori, a to se nikome ne da. Željko Lovrinčević jedan je od najboljih domaćih ekonomista i doista je neshvatljivo kako u ‘Poslovnom klubu’ Đure Tomljenovića tvrdi da je neozbiljno postaviti željenu stopu rasta BDP-a, a zatim prema tome izrađivati ekonomski program, kao što to radi Jurčić.
