Hrvatski su obrtnici ove godine 15. put izlagali na najvećem svjetskom sajmu obrtništva u Münchenu. No, više se ‘izlagala’ Hrvatska obrtnička komora, koja je organizirala i sufinancirala grupni nastup na 59. minhenskom Međunarodnom sajmu obrtništva, nego sami obrtnici. Oni su, naime, mahom samo poslali proizvode koji, koliko god bili zanimljivi, ne privlače previše pažnje smješteni unutar vitrina. Tako ne samo da su izostale atraktivne prezentacije nego je i za proizvode izložene u vitrinama zainteresiranim prolaznicima ostao uskraćen živi kontakt s obrtnikom.
Situacija se malo popravlja kako sajam ide kraju jer, kao što je objasnio Željko Vrbanus, veteran minhenskog sajma i potpredsjednik Odbora za sajmove pri HOK-u, ozbiljniji dio sajma u kojem se sklapaju poslovi posljednja su tri dana. Iako obrtnici dolaze na dan-dva, kaže Vrbanus, trebali bi više vremena provoditi u Münchenu, jer je riječ o najvažnijem sajmu. Poučen ovogodišnjim iskustvom, HOK će od iduće godine imati drukčiji pristup sajmovima: – Nedostaje nam više buke na štandu. Moramo cijeli naš nastup učiniti mnogo atraktivnijim, a za to su najbolje prezentacije proizvoda uživo – istaknuo je Vrbanus.
Prvog dana sajma na hrvatskom štandu prezentaciju je imala samo ručna brusilica za obradu metala, inovacija Renka Brkanovića iz obrta BSR – mehaničarske usluge iz Omiša, koji ju je usavršio uz pomoć Borisa Košare iz pulsog Art Metala. Košara je tamo bio od prvoga do posljednjega dana sajma. Koliko se takav pristup isplati govori podatak da su već u prvim satima nakon otvaranja sajma primili narudžbu za 50 brusilica od njemačkoga kupca, a sudeći prema reakciji konkurentskoga švicarskog proizvođača sa suprotnog štanda, njihov proizvod ima velike šanse za dobar tržišni uspjeh. Početkom ovog tjedna dobili su, kaže Košara, još nekoliko upita 10 brusilica i desetak pojedinačnih narudžbi.
Osim tog obrta, na ovogodišnjem minhenskom sajmu proizvode je prvi put izlagalo još deset hrvatskih obrtnika, što je, kao što je istaknuo i predsjednik HOK-a Mato Topić, vrlo pozitivan signal. Naime, za hrvatske je obrtnike minhenski sajam, bez obzira na to da u fokus zbog veće konkurentnosti domaćih proizvoda ulaze regionalni sajmovi, nezaobilazno mjesto i ‘trenutak istine’. Tamo se vidi tko i koliko vrijedi na najzahtjevnijem tržištu, a osim toga europsko tržište diktira norme prema kojima će hrvatski obrtnici uskoro morati igrati htjeli to ili ne. Zbog toga HOK, najavljuje Vrbanus, neće štedjeti na sajmovima, već će u takav vid prezentacije još više ulagati.
Ove je godine HOK imao štand od 158 metara četvornih, i premda su kao dugogodišnji grupni izlagači dobili različite popuste od IHM-a, i dalje je riječ o značajnoj investiciji. Izlagači su plaćali ovisno o tome koji im je to nastup na minhenskom sajmu, tako da HOK prvi i drugi nastup na sajmu sufinancira u iznosu od 70 posto, treći u iznosu od 50, a četvrti s 30 posto. Ono u čemu se svi slažu jest, s obzirom na to da je kad se podvuče crta riječ o značajnom ulaganju, nužnost promjene pristupa od strane obrtnika. U suprotnom će ponovno izostati pravi efekt.
