Home / Mediji i publikacije / Piše: Mato Brautović

Piše: Mato Brautović

Internetski skandali uvelike utječu na društveno-političku svakodnevnicu jer vrlo brzo iz virtualnog okruženja prijeđu u stvarno. Naime, nitko nije bio svjestan kolike će dalekosežne posljedice na hrvatsko društvo, a posebno na medijsku zbilju, imati objavljivanje amaterske pornografske snimke pjevačice Severine Vučković 2004. godine. U samo nekoliko dana, odnosno sati otkad je internetski portal www.index.hr objavio vijest i nekoliko fotografija iz Sevina filma, svi su klasični mediji preuzeli tu vijest i objavili informaciju o postojanju filma. Osim nekoliko desetaka tisuća Indexovih korisnika, vijest o Severini u idućim je nekoliko dana vidjelo više milijuna ljudi u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Objava Severinina pornografskog uratka potaknula je gotovo 10 posto više korisnika interneta da na webu potraže informacije o toj aferi.

Nije to prvi takav slučaj. Seksualni skandal američkoga predsjednika Billi Clintonova i Monice Lewinsky najprije je objavljen na internetskoj stranici Drudge Report. Samo tri dana nakon objave jedan je od najozbiljnijih američkih dnevnih listova Washington Post prenio priču koja je Clintonova zamalo stajala predsjedničkoga stolca. Inače, autor i vlasnik Drudge Reporta Matt Drudge poznat je kao novinar dvojbenih etičkih standarda, čiji napis ne moraju uvijek biti istiniti, ali i kao utemeljitelj građanskoga novinarstva, u kojem su građani ujedno novinari.

Severinina afera nije bila i posljednja. Od tada do danas u hrvatskom se medijskom prostoru dogodilo desetke skandalova koji su odmah nakon objave na internetu postali top-tema u klasičnim medijima.

Takozvane internetske afere imaju dva osnovna obilježja: glavni akteri u pravilu su javnosti poznate osobe, a tematski su vezane uz zabavu ili politiku. Prisjetimo se samo atletičarke Blanke Vlašić, novinara Petra Vlahova ili Bandićeva ministra zdravstva Zvonimira Šostara, čije su se eksplicitne fotografije (ili njihova nazočnost u društvu obnaženih osoba) našle najprije u internetskim, a zatim i klasičnim medijima. Za poznatim osobama uskoro su se počele povoditi i javnosti nepoznate osobe. Pornografski uradak pod nazivom ‘Mala Mare’ danima nije silazio s naslovnica hrvatskih medija.

Međutim, posebno su zanimljivi politički internetski skandali čiji se broj znatno povećao približavanjem parlamentarnih izbora. Afera Inostroj bivšega ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, zatim Brodsplit, u koji su uključeni ministri i ljudi od povjerenja premijera Iva Sanadera, proustaški govori predsjednika Stjepana Mesića s početka devedesetih godina 20. stoljeća, dokapitalizacija Sunčanog Hvara te drugi politički skandali najprije su objavljeni online, a tek onda u klasičnim medijima.

Tri su vrste motiva koji manje ili više poznate online medije potiču na objavu afera. U prvu skupinu ubrajaju se obični građani – aktivisti koji su vrlo nezadovoljni postojećim stanjem u državi, a raspolažu s dovoljno znanja da anonimno objave takav sadržaj. Predvodnik je takve skupine 30-godišnji Zagrepčanin, autor bloga CNN – Croatian Nauseous News, u prijevodu ‘Odvratne hrvatske vijesti’. Taj blog nije pokrenut zbog aktuelnih političkih razloga (parlamentarnih izbora), jer se piše još od prosinca 2004., mada je način na koji je autor došao do tajnih dokumenata do danas nepoznat.

CNN je objavio velik broj postova o hrvatskim aferama, ali proslavila ga je afera Brodsplit, kad je objavio originalni zapisnik Nadzornog odbora toga poduzeća iz kojega je razvidno da je minister Branko Vukelić znao za sumnjive isplate i da ni na koji način nije reagirao.

Ta skupina korisnika organizirana je u online zajednicu Politika.com, a tvrde da je njihova misija dopustiti ‘svakome izreći svoje mišljenje, izložiti svoju ideju, upozoriti na nepravdu, kriminal ili besmisleni potez vlasti i/ili političara, neovisno o razini na kojoj se propust dogodio’.

Uz cnn.blog.hr, zajednicu Politika.com čine poznati hrvatski blogeri Mrak.org, Boris Ličina Borja, Zombix… Karakteristično je da nitko od autora tih hrvatskih blogova, izuzev Borje, nije spreman javnosti iznijeti svoj identitet. No ne treba zanemariti ni to da su i uza to ti blogovi jedni od najčitanijih i najelitnijih blogova Hrvatskoj, što nije baš najjednostavnije ostvariti samo radi političke promidžbe.

U drugu skupinu spadaju online mediji poput Index.hr kojima je cilj svrnuti na sebe što veću medijsku pozornost, tako da su spremni objavljivati sadržaj koji klasični mediji iz raznoraznih razloga ne žele, ali ga vrlo rado preuzimaju nakon što postane internetska afera. Index.hr je na svjetlo dana iznio aferu o Severini, Imostroju, predsjedniku Mesiću…

Posljedica većine tih afera bile su tužbe protiv toga portala. Severina je izgubila proces, dok se sudska odluka u slučaju bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula još čeka. Vlasnici portala Index.hr znatno su profitirali objavom tih afera jer se od afera Severina broj jedinstvenih posjetitelja povećao s 10-ak tisuća na nekoliko stotina tisuća na dan, odnosno prihod od oglašavanja od 30-ak tisuća na 200-tinjak tisuća kuna na mjesec.

Treću skupinu čine politički motivi. Naime, politički aktivisti proizvode online sadržaj da bi ocrnili protivničku stranu u predstojećim parlamentarnim izborima. Takvi se sadržaji ne mogu ni smatrati online medijima jer je u pravilu riječ o korisnicima stranica utemeljenih na web konceptu 2.0 – konceptu društvenih mreža, poput www.youtube.com, na kojem je lako sakriti stvarni identitet, a istodobno dobiti prostor za širu publiku, što kod blogova ili internetskih stranica nije moguće. Predstavnik te skupine je korisnik Youtubea koji je pod nazivom Bijesprvi objavio stotinjak videouradaka o aktualnoj političkoj vlasti u Hrvatskoj, uglavnom o premijeru Ivi Sanaderu i njegovim ministrima. Taj je korisnik prvi videouradak objavio prije četiri mjeseca, u vrijeme kad su političke stranke počele s predizbornim aktivnostima. Ta skupina ima najmanji broj posjetitelja u online okruženju, ali i najmanju mogućnost da njihove afere preuzmu klasični mediji. No ne treba zanemariti da je pojedine videosnimke korisnika Bijesprvog vidjelo i do 20 tisuća internetskih korisnika.

Bijesprvi je uspio privući pozornost klasičnih medija videosnimkom pod nazivom ‘Kiro prosviro’ i nastavkom ‘Kiro prosviro 2’ o ministru policije Ivici Kirinu. Te je satiričke filmice, koje čine besmislene izjave ministra Kirina posložene u satiričkom nizu, od objave na Youtubeu vidjelo, za hrvatski sadržaj na toj stranici rekordnih, 70-ak tisuća korisnika. Zanimljivo je da se slična taktika primjenjivala tijekom posljednjih predsjedničkih i senatskih izbora u SAD-u. Međutim, kvaliteta Bijesprvijevih filmica neusporedivo je lošija od američkih, koji su, osim na internetu, emitirani kao promidžbeni spotovi i na televizijskim mrežama. To vodi zaključku da iza toga projekta ne stoje profesionalci ili im je amaterska obrada zapravo krinka.

Neovisno o vrsti afera, na internetu se mogu naći kompromitirajuće fotografije, videosnimke, tajni dokumenti i svjedočenja određenih osoba. Kako su do interneta dospjele te informacije, i dalje će ostati nepoznana, ali kako se bude bližio datum izbora, broj takvih afera bit će svakako još veći.

U svakom je slučaju razvidno da hrvatske političke stranke u toj predizbornoj kampanji počinju upotrebljavati internet kao novo sredstvo za manipulaciju s javnošću, umjesto da putem svojih internetskih stranica uvjere birače u svoje političke programe. Tome dodatno pogoduje to da je svakome, i onome s najmanjim informatičkim znanjem, upotrebom online servisa poput Youtubea ili bloga omogućeno da u javnost iznese svoju priču. No to ne znači da je riječ o novinarstvu, niti je sve što se objavi na internetu novinarstvo, jer ne treba zaboraviti da se novinarskim uratkom smatra samo ono što je objavljeno u skladu s osnovnim etičkim postulatima novinarstva, dakle istinitošću, točnošću, uravnoteženošću i nepristranošću. Te postulate trebaju poštovati svi mediji, neovisno je li riječ o klasičnim ili isključivo online medijima.

Hrvatski online mediji to tek trebaju prihvatiti, a klasični prestat će zaboraviti prebacujući odgovornost za objavljeni materijal na online medije.