Sinko, Šopar, Šarić i Gečić: Metalci na vrhu Međimurja

Metalci su glavni izvoznici i imaju najveće plaće u najmanjoj županiji. Međimurje razvojno vuče malo poduzetništvo, kojem pripada čak 94 posto od 1.800 tvrtki.

Najmanja županija, Međimurska, pri hrvatskom je vrhu prema dinamici gospodarskog razvoja. U njoj je aktivno više od 1.800 tvrtki, od čega je čak 94 posto malih, a tek je trideset, odnosno 1,7 posto, velikih. Ipak, nijedna od velikih tvrtki ne zapošljava više od tisuću ljudi, dok je u bivšoj državi građevinski div Međimurje i MTČ zajedno imali više od 10.000 radnika. Podaci za 2006. još nisu sređeni, ali pretpostavlja se da je oko 22,5 tisuća zaposlenih Međimuraca ostvarilo promet od gotovo 8,5 milijardi kuna, a od toga je u izvozu realizirano 1,63 milijarde kuna ili oko 290 milijuna dolara.

Brzi gospodarski uspon Međimurja ne ometa ni činjenica da su i nadalje natprosječno zastupljene radnointenzivne i niskoakumulativne djelatnosti, gdje se ostvaruje minimalna dobit.

Ceh mahom plaćaju radnici, jer su plaće, koje su prema statistikama od prije godinu dana u prosjeku bile niže od 3.000 kuna, još među najnižima u Hrvatskoj. No, ta činjenica dokazuje da se većina sredstava usmjerava u investicije i razvoj, pa se rast prihoda na godinu kreće između pet i deset posto.

Iako, sudeći prema broju registriranih tvrtki, dominira trgovina, daleko je najvažnija prerađivačka industrija. U njoj je više od polovine svih zaposlenih, koji ostvaruje blizu 45 posto ukupnih međimurskih prihoda. Natprosječnim rezultatima izdvaja se niz tvrtki u kojima je temelj poslovanja obrada metala i izrada metalnih konstrukcija. Riječ je o industrijskoj grani koja je devedesetih godina doživjela pravi slom i gdje je oporavak onih preostalih tvrtki vrlo spor. U Međimurju su, međutim, upravo metalci glavni izvoznici, a zaposleni u toj djelatnosti imaju i najbolje plaće.

Možda je najbolji primjer toga trenda EKO Međimurje iz Šenkovca, tvrtka koja je i prošle godine, s učešćem od 118,5 milijuna kuna, bila najveći županijski izvoznik. Današnji EKO počeo je svoj samostalni život 1990. kao dio GK Međimurje. Dotadašnja metala radionica za servisiranje opekarske proizvodnje, počela je u suradnji s njemačkim partnerom proizvoditi dijelove građevinskih strojeva, tako da je sagrađena i hala za proizvodnju metalnih komponenata.

Tijekom devedesetih godina, objašnjavaju Branimir Šopar i Tomislav Radek, predsjednik i član Uprave, postupno se dizala tehnološka razina tvrtke, pa potkraj desetljeća počinje i snažniji rast proizvodnje i izvoza. Osim izrade kabina za građevinske strojeve svih veličina i oblika, posebno za rudarsku industriju, koje se.

Iz bivšega GK Međimurje razvilo se čak petnaest građevinskih tvrtki različitih potencijala. Usitnjeni su međimurski građevinci, stoga, 2004. povukli logičan potez, koji je pokazao puno opravdanje i uvođenjem prošlogodišnjeg pravilnika o graditeljstvu, koji je kao uvjet za dobivanje pojedinih poslova odredio i kvalifikacijsku strukturu svake tvrtke.

Riječ je o tome da su neke od najvažnijih županijskih tvrtki u toj domeni, njih sedam (Team, Tegra, Međimurje-Graditeljstvo, Međimurje-Inženjering, Đurkin d.o.o., Vodoinstalater, DG Commerce i Knegra) osnovale klaster Međimurski graditeljski grozd, čiji je osnovni zadatak objedinjavanje svih potencijala u natječajima za zahtjevne projekte. Na taj je način interesno objedinjeno 1.250 građevinaca i instalatera, koji zajedno ostvaruju oko 600 milijuna kuna prometa. Pokazalo se da Grozd doista lakše dobiva poslove po cijeloj Hrvatskoj, a koliko se ozbiljno prišlo njegovu ustroju govori i podatak da ima i zajedničku volontersku Upravu. Njoj je na čelu Terezija Božek, inače članica poslovodstva Tegre.