Ugodna je spoznaja da živite u državi u kojoj institucije obavljaju svoj posao. No, kako je u Hrvatskoj?
Pustimo institucije sistema da rade, često poručuje predsjednik Mesić. Uistinu, vrlo je ugodna spoznaja da živite u državi u kojoj institucije obavljaju svoj posao sukladno svojim ustavnim i zakonskim obvezama. Institucije štite poredak države u kojoj živite, štite vas od moguće samovolje ili čak kaznenih djela. Napokon, čak i ako ste baš vi jedan od tih zločinaca, one štite vaše pravo da se i kao s kriminalcem s vama korektno postupa, da vas ne zlostavljaju u zatvoru. Eto, tako je to divno kad institucije rade svoj posao! A kako je kod nas?
U Karlovcu su se od otrovnih sastojaka koje je ispuštala Pivovara otrovali čovjek i pas, ugrožena je bila cijela četvrt. Pas je uginuo, čovjek je pao u duboku komu. A institucije? Institucijama je trebalo pet dana da odu napraviti temeljit uvid i pokrenu istragu kako bi utvrdili što se dogodilo i tko je odgovoran. Institucije su počele raditi sukladno svojim ustavnim i zakonskim obvezama tek nakon pritiska javnosti i medija. U međuvremenu, počiniteljima su ostavile dovoljno vremena da prikriju barem dio dokaza.
Institucija hrvatske Vlade još je 1999. godine, pred Međunarodnim sudom pravde, podnijela zahtjev za pokretanje tužbe za genocid protiv tadašnje SRJ. Riječ je o tužbi koja je sa stanovišta načela od bitnoga državnog interesa i valja pretpostaviti da su državne institucije toga svjesne. A onda ovih dana, nakon presude Međunarodnog suda pravde na osnovi bosanskohercegovačke tužbe za genocid, institucija Vlade šalje vrlo zbujujuće signale.
Najprije Vladin agent u toj tužbi dr. Ivan Šimunović najavljuje u medijima mogućnost povlačenja tužbe. Može se pretpostaviti da, kao Vladin agent, dr. Šimunović prenosi stav Vlade, odnosno institucije. Jer u tome i jest bit funkcije agenta, odnosno pravnog zastupnika Vlade. Potom iz Vlade kao institucije stiže vijest da nikad nije razmatrala povlačenje tužbe. Nakon toga agent, Šimunović tumači da je ideja o povlačenju njegovo privatno razmišljanje. Sve dok je u funkciji agenta Vlade u tužbi pred Međunarodnim sudom, nema pravo na ‘privatno mišljenje’ o toj temi. I ako je uistinu dr. Šimunović, kao agent Vlade, iznio tek svoje privatno mišljenje o toj tužbi, suprotno stavu Vlade, svaka bi vlada istog trenutka smijenila agenta. No, agent srpske Vlade (u međuvremenu se promijenila tužena država) unosi novi nesporazum između hrvatske Vlade i njezina agenta, tvrdeći da se već dugo pregovara sa srpskim predstavnicima o povlačenju tužbe, što predsjednik Mesić, kao institucija, potvrđuje, a premijer Sanader, kao institucija, opovrgava. I kako završava priča? Tako što prethodno izazvane nesporazume između hrvatskih institucija i njihova agenta amortizira srpski agent. A kakav to dojam o hrvatskim institucijama ostavlja? Da u tom slučaju, svojom inferiornošću u postupcima i u raspravi, ustvari i oni djeluju kao agenti srpske Vlade.
