Budemo li uvijek radili kao što smo uvijek radili, uvijek ćemo dobivati ono što smo uvijek i dobivali, stara je engleska poslovica koju Saša Marenjak, jedan od najistaknutijih domaćih stručnjaka za javno-privatno partnerstvo (JPP), koristi kako bi rekao da ljudi koji žele postići drugačije i kvalitetnije rezultate moraju i raditi drugačije, odnosno uložiti mnogo više napora i truda kako bi uspjeli provesti promjene. U njegovu slučaju, budući da je voditelj JPP Centra Znanja pri Hrvatskom institutu za mostove i konstrukcije (HIMK), te se promjene odnose na novostvorene vrijednosti koje projekt javno-privatnog partnerstva omogućavaju. Njegov radni dan traje od 8.30 do 19.30, a ne-rijetko nakon večere na laptopu do ponoći odrađuje ‘treću smjenu’.
Saša Marenjak, nesumnjivo najtraženiji konzultant za JPP među gradovima, općinama i ministarstvima, sebe ne smatra najvećim domaćim stručnjakom za JPP i kaže da još mnogo uči od profesora Vladimira Skenderovića i Branka Vukmira, koji su, napominje, stekli me-
Najosjetljivijim dijelom sklapanja JPP ugovora u Hrvatskoj Marenjak smatra to što javni sektor još ne razumije dovoljno složenost tog procesa. S vremenom je revidirao kruta stajališta i počeo prihvaćati argumentirane zahtjeve privatnih partnera u njihovoj želji da neke segmente ugovora promijene. Više to nije isti Marenjak koji se vratio iz Engleske, prilagodljiviji je, a ugovori koji se sklapaju sve su kvalitetniji – otkriva nam jedan privatni partner.
Saša Marenjak rođen je 1966. u Čaglinu, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu za građevinske tehničare završio je u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Građevinskom fakultetu. Postavši građevinski inženjer, ostvario je želju iz djetinjstva. Već je s pet godina, tijekom posjeta ujaku koji je tada bio voditelj gradnje na nekoj sekciji brze ceste u libijskom Tripoliju, rekao da će, kad odraste, biti upravo građevinski inženjer. Svidio mu se način života građevinara i rad na konkretnim projektima, ali i vožnja džipom kroz pustinju.
Jedan od sugovornika, ovaj put iz javnog sektora, za Marenjaka kaže da je natprosječno inteligentan radoholičar kojemu ništa nije teško i koji se upustio u avanturu pionirskog posla, koji izvrsno obavlja. Već dugo čeka i napokon je dočekao da se njegovo znanje i stručnost počnu u Hrvatskoj primjenjivati u praksi. Vršina mu je upornost, koja ponekad prelazi u manu, s obzirom na to da ljudima koji nisu upoznati s tematikom javno-privatnog partnerstva nedovoljno razumljivo, ali uporno objašnjava tu složenu građu.
Oni, pak, koji se razumiju u JPP, za Marenjaka kažu da je jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji govoreći o JPP-u doista zna o čemu govori. Nakon što je Marenjak uime HIMK-a savjetovao javne partnere u vezi sa sklapanjem JPP ugovora, ponajviše u Koprivnici i Varaždinskoj županiji, u vrijeme kad većina uopće nije bila upoznata s tim modelom, njegove su usluge aktualna i priča o splitskoj Banovini, zgradi Gradskog poglavarstva iz koje Uprava želi iseliti i prenamijeniti je u luksuzni hotel te traži privatnog partnera za gradnju nove zgrade na drugoj lokaciji. Čak je 13 kompanija, među kojima ima stranih i domaćih, poslalo svoje po- nude želeći JPP sa Splitom, pa izgleda da Spli- čanima neće biti lako izabrati privatnog part- nera. Najveći su mu izazov, kao što sam kaže, rad na JPP projektu stadiona Maksimir i Kajz- rica u Zagrebu.