Glazbena produkcija kakvu su htjeli Jinx

Kad je riječ o glazbi, s njom se usko povezuje zabava u opuštenu ambijentu, a njezini se tvorci smatraju slobodnjačkim umjetničkim umovima koji uživaju u svom poslu drugačije od ostalih poslovnjaka. S tom bi tvrdnjom bio suglasan i Samir Kadribašić, bivši član i basist zagrebačke grupe Jinx, da upravo zahvaljujući svojoj svirci nije uspio stvoriti poduzetničku tvrtku – audioprodukcijski studio, event i booking agenciju, koja vrlo dobro posluje.

• S obzirom na to da sam kao glazbenik surađivao s izdavačkim kućama i glazbenim studijima, tijekom godina sam stekao uvid u to što nedostaje u toj branši, a ideja za otvaranje vlastitog studija nastala je isključivo iz potrebe, iz moje želje kao korisnika – počinje svoju priču Samir Kadribašić, danas vlasnik i direktor produkcijskog studija 4Art.

Taj je tridesetjednogodišnjak prije dvije godine osnovao studio za snimanje glazbe, produkciju, koja podrazumijeva snimanje audioalbuma, filmske glazbe, glazbe za serije, sve do montaže zvuka za, primjerice, potrebe filma ili serije, poput zvuka groma, pucnja iz pištolja…

• Usko surađujem s izdavačkim kućama tako da se produkcija albuma dogovori s izvođačem koji zatim svira u mom studiju. Pritom su moje ovlasti kao producenta potpune – kaže Kadribašić.

To znači da producent može intervenirati u skladbu, mijenjati tekst, sve do završne produkcije. No, ta sloboda ima uporište u dotadašnjim uratcima koji su iz njega, a čiju je važnost potvrdila i prihvaćenost tržišta i slušatelja. Izrada jednog albuma traje do šest mjeseci, ali Kadribašić ističe da je sklapanje nešto što glazbenik ne može planirati jer je vrlo neizvjesno umjetnikovo raspoloženje i brzina kojom će pjesme nastajati. Kvaliteta glazbenog uratka ne ovisi toliko o studiju u kojemu se radi.

• Ljudi se zavaravaju misleći da je dobar studio jamstvo za izvrstan album, jer sigurno je da će iz studija izaći upravo ono što u njega i uđe. Oprema može stajati i do milijun eura, što podrazumijeva troškove za pojačala, monitor, zvučnike, instrumente, ali prije svega važna je kvaliteta onoga što se komponira i producira.

Osim zagrebačkog ureda tvrtka 4Art ima tri predstavnika: u Njemačkoj je glavni menadžer Rastko Pivar, koji je i organizator događanja u 4Artu, a dva su predstavništva u Sarajevu i Beogradu, pod menadžerskom palicom Nebojše Pudara. Međutim, ona ne obavljaju platni promet, ali se ponašaju kao tvrtka, što znači da njihovi direktori potpisuju ugovore jednako važne kao i Kadribašić.

• Poslovanje u EU i u ovom dijelu Jugoistočne Europe nema poveznica. Dok je u svijetu posve prirodno da naručitelj avansno plati naručenu produkciju albuma, kod nas isplata kasni više mjeseci, a produkcija albuma stoji oko 80.000 kuna. S druge strane, domaće izdavačke kuće nisu specijalizirane i bave se izdavanjem svih glazbenih stilova i žanrova. Nasuprot tome, inozemne kuće imaju ime prema kojemu su prepoznatljive kao izdavački housea, jazza ili pak pop-glazbe, dok se u našim kućama na jednome mjestu mogu pronaći albumi zabavnjaka, d’n’b-a do rocka – obrazlaže Kadribašić – i nastavlja: – Kupcima CD-ova u Hrvatskoj još nije jasno zbog čega je cijena albuma takva kakva je jest, da je ona rezultat nečijega dvogodišnjeg rada, a prethodno dugodišnjeg školovanja.

Spominjući razlike europskog i domaćega glazbenog tržišta, producent ističe i nedovoljnu marketinšku uključenost u promociju pojedinog benda, glazbenika i albuma te uopće svijest o kulturi kao respektabilnom financijskom prihodu državi i njezinoj promociji, kao o biznisu za koji svjetski državni proračun ima dubok džep. U skladu s time zanimljiva je činjenica da Njemačka svake godine u kulturu ulaže više od osam milijuna eura, koliko i cijeli svijet zajedno.

Od domaćih izdavačkih kuća 4Art najviše surađuje s Aquariusom, Croatia Recordsom, Dallasom, dok je za filmsku glazbu usko vezan uz kuću Freemantle Media, RTL Televiziju i likovnjačke Božicu Matasić i Jasminu Krajčić, čije izložbe redovito poprati odgovarajućom glazbenom podlogom.

Prije osnivanja tvrtke Četiri Art, što je službeno službeno ime kuće, Kadribašić je s još četvero kolega otvorio izdavačku kuću Capo Media Music, čijim im osnivanjem nije na prvome mjestu bila financijska dobit, nego su je zamislili kao mjesto na kojemu će se stvarati glazba za koju smatraju da treba postojati na tržištu, koja nije komercijalna ni nužno isplativa, ali koja će svakako naći svoje slušatelje i trajati dulje od jednoga sezonskog hita.

• 4Art se – kaže Kadribašić – ne boji konkurencije jer smatra da ona potiče konkurentnost, s obzirom na to da uspjeh ovisi o tome je li kulturni proizvod (pjesma, koncert…) dobar ili nije, a referentna lista klijenata je poduža, pa su tako među snimljenim albumima stranih i domaćih izvođača Edo Maajka, Eddy&Dus, Yammat, El Bahati, Dino Dvornik, Songkillers, Junkfish, Voices Nature, Natali Dizdar, Nimrod i drugi, a recentni projekt na kojem radi je album grupe Flyer.

Uspoređujući našu proizvodnju s istočnim tržištem, Kadribašić navodi da srpske izdavačke kuće imaju nižu cijenu CD-ova od nas, a time i veću tiražu.

• S druge strane, ljudi sve više kupuju glazbu preko download sustava, pa tako netko kome se sviđaju samo tri pjesme iz cijelog albuma, kupi samo te tri pjesme, dok su najbolji kupci upravo oni koji su besplatno skidali pjesme (free download), a nakon mjesec dana preslušavanja otišli bi u dućan i kupili album.

Kako bi ujedinio sve glazbeničke potrebe, Kadribašić se uključio i u organizaciju koncerata i glazbenih manifestacija. Tako u svojoj biografiji bilježi i organizaciju više od 100 koncerata domaćih i stranih izvođača, kao i događanja poput Crnog mačka, Fiju briju te festivala Kontrapunkt, a 4Art organizirao je, primjerice, događanja za Heiniken i Fashion TV.

• U Hrvatskoj nema sustavne organizacije kad je riječ o tome gdje će nastupati pojedini glazbenik jer i ne postoji booking agencija. Nedopustivo je da bendovi jedan dan nastupaju na stadionu, dok već sutradan imaju koncert u diskoteci. Koncerti se planiraju i organiziraju nekoliko mjeseci unaprijed, i to nije stvar kavanskog dogovora. A opet, i da hoćemo organizirati koncert velikoga svjetskog izvođača, osim stadiona, nemamo infrastrukturu u kojoj bismo upriličili taj događaj. Zato bendovi poput Red hot chilli peppers nastupaju u sujednoj Austriji, a kod nas nemaju adekvatan prostor – govori Kadribašić.

Nakon sedmogodišnje karijere u sastavu Jinx vlasnik tvrtke 4Art osnovao je 2004. grupu Hedo-neast sa Sašom Ljiljakom; zajedno su izdali album In balance, i to upravo u vlastitoj izdavačkoj kući Capo Media Music.

S obzirom na to da 4Art ima više od milijun kuna prometa na godinu, realno povjerovati da je riječ o ozbiljnoj poduzetničkoj tvrtki čije poslovanje, prema riječima glavnog imena tvrtke, nema straha ni pred europskim standardima koji će se početi primjenjivati i na domaćem tržištu.

• Dapače! Ulazak Hrvatske u EU samo će nam olakšati situaciju. Nadam se da će tada i domaće tržište i zadužene institucije povesti više računa o važnosti umjetnosti i kulture i u ulaganje u nju. Ni svijet ni Europa nisu kulturno i glazbeno osvještani od nas i nemaju veći senzibilitet za glazbu, već bolji nos za posao i sposobnost da kulturu vide kao biznis, da pojedini glazbenik postane nacionalni brend kao što je to slučaj sa Švedskom i drugim europskim zemljama te da se novac ne vrti samo oko sporta, nego da biznis bude zastupljen upravo u kulturi i umjetnosti, za čiju prodaju i plasman na svjetsko tržište ima tisuće načina. No taj posao valja povjeriti ljudima koji znaju kako ga odraditi – zaključuje Kadribašić.