Zelda Neil i Allan McWilliams odlučili su posaditi vlastite vinograde da bi ispravili pogrešni smjer u kojem se, prema njihovu mišljenju, zaputilo novozeleñsko vinarstvo.
Zelda Neil i Allan McWilliams sreli su se u vinariji u glasovitoj vinskoj regiji Marlborough. Tvrtka Cellier Le Brun jedan je od najvećih novozeleñskih proizvođača pjenušca, a iako je vlasnik Daniel Le Brun u međuvremenu prodao vinariju u Marlboroughu, Zelda i Allan zasigurno su si jučer, na Valentinovo, nazdravili nekim drugim velikim Le Brunovim vintage pjenušcem od mješavine sorata blanc du blanc, dakle pjenušcem od chardonnaya, ili pak rosèom. Po tim je vinima ovaj potomak šampanjskih velikana postao glasovit i u starom svijetu, a svoj obol njegovoj slavi dali su i Allan, tada već enolog u usponu, i Zelda, djevojka koja je upravo završila studij gospodarenja otpadom i, pripremajući se za studij proizvodnje sira, nakratko svratila među trsje – te zaboravila na sir. Danas se, naime, s Allanom brine za 12,5 hektara zajedničkoga mladog vinograda iz kojega nagodinu očekuju prvi rod.
Zeldin boravak u vinariji Cellier Le Brun prije desetak godina trebao je potrajati jednu sezonu, a prerastao je u životnu strast. O vinu je učila i kod novozeleñskih Hrvata, obitelji Nobilo, a jednu berbu popratila je učeći i u Burgundiji, u dolini rijeke Loire, i u Oregonu u Sjedinjenim Američkim Državama. Allan se, pak, zaljubio u vino prije 20 godina, kad je kao mladić u vinoteci na autobusnom kolodvoru u Aucklandu kušao Jacob’s Creek iz 1982. Brzo je zaboravio točan datum, kao i kamo je zapravo putovao, ali do danas nije zaboravio okus vina. Upisao je studij vinogradarstva i nakon tri godine učenja krenuo u svijet obilaziti vinarije u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj. Nakon toga dobio je izvrsnu ponudu za stalni posao šefa podruma na jugu Francuske. Ipak, rekao je sam sebi da tako lijepe zemlje poput Novog Zelanda nema te da odustaje od Europe.
Od vina nije odustao, nego je i napredovao u struci te završio kao generalni menadžer vinarije Cellier Le Brun. Tada mu je na praksu došla mlada nañinca Zelda, koja ga je, kao i kupnja šume 1999., koju je iskrčio i borove zamijenio lozom, iz direktorskih sfera vratila radu s grožđem i groždanim sokom.