Trendovi u novinskom izdavaštvu

Unatoč zlogukim prorocima, pa čak i defetizmu takvih autoriteta kao što su londonski The Economist i izdavač New York Timesa Arthur Sulberger ml., pisana riječ osvaja nove prostore: više je čitatelja i novih listova.

Članak ‘Who killed the newspaper’, objavljen u The Economistu, razbukao je široku raspravu o ulozi novina u društvu, osobito sa stajališta njihove budućnosti. Javljuju se ideje o propasti tiskovnog novinarstva, a neki katastrofičari proriču čak i smrt dnevnih novina.

‘Tko je ubio novine?’ tip je naslova koji bismo očekivali u ratobornoj blogosferi. No, staviti ga na naslovnicu The Economista otprilike je isto kao da u prepunoj kinodvorani iz šale uzvijnete: ‘Požar!’, oštro su protestirali pripadnici Svjetske udruge novinskih izdavača na jednostranost prikazivanja sudbine te velike industrijske grupacije. ‘U dnevnim se novinama događaju velike promjene, pisano novinarstvo proživljava najtežu krizu u svojoj povijesti. Pad broja čitatelja ozbiljno potresa njihovu ekonomsku ravnotežu. Razlozi tome su, prema najnovijim istraživanjima: tržišni izazovi, internet, novi izvori, novi čitatelji, nove ideje, prilagođivanje, promjena odnosa prema naslovnici i pojava besplatnih novina. Ipak, najveći broj izdavača vjeruje u budućnost tiskovnog novinarstva, što najbolje potvrđuju znatna ulaganja u nove tiskarske tehnologije’, sukus je sadržaja pisma što su ga čelnici WAN-a uputili redakciji londonskog tjednika.

Prioriteti su kod dnevnih novina stavljeni na nakladu, s obzirom na pad zainteresiranosti posebno kod mladih naraštaja, oglašavanje (raste udio oglasa u ukupnim prihodima u odnosu na prodaju, čime se jača i uloga oglašivača i njihov posredni utjecaj na uređivačku politiku), tu su i potreba za vlastitim web stranicama (što će imati utjecaja i na prihode), odnos prema političkom okruženju i prema slobodi tiska i izražavanja (pokušaji ograničavanja), troškovi tiskanja novina i utjecaj mjera ekonomske politike na položaj novina, rast konkurencije na medijskom prostoru i problemi distribucije.

Uspješnost u izdavanju novina danas više je no ikada ovisna o strategiji stalnih inovacija i spremnosti da se primijeni široka skala novih mogućnosti. Novine su izložene mnogim novim pritiscima: novi formati, novi cjenovni modeli, novi čitatelji i, napokon, nova tržišta. Internet i bežične komunikacije postaju profitabilni sastavni dijelovi uspješnih i inovativnih kompanija. U tom složenom kolopletu novinski izdavači traže mjesto pod suncem.

Dvije važne poruke odaslane su na prošlogodišnjoj Svjetskoj konferenciji mladih čitatelja u Buenos Airesu. Nažalost, nisu privukle posebnu pozornost u medijskom svijetu, posebno u tiskanom novinstvu, iako imaju veliko značenje upravo za njihovu budućnost. ‘Nikada nije pre rano početi stvarati čitatelje novina’ – prva je poruka. Druga je da je ‘sazrelo vrijeme da profesionalni novinari i drugi medijski poslenici prestanu biti u defenzivi u odnosu na svoj medij’. Tabloidni kao format definitivno su ‘in’. No, predstoji ‘utrka na duge staze’ kako sve novine ne bi bile jednako koncipirane, identične izgledom naslovnica, jednake prema rasporedu stranica i logova.

Dolazi vrijeme osjetljive kreativnosti i novine se pokušavaju koncipirati kao multisekcijske tvorevine. Ocjena je većine izdavača i urednika da su tabloidni pristupačniji običnim ljudima, većini čitateljstva. Pogrešna je teza da ljudi žele samo činjenice i brojke; većina želi u medijima vidjeti i doživjeti i ljude s ulice, objašnjenja i obrazloženja onoga što se događa, bijeg od dnevne politike, kojom su zasićeni i opterećeni. Naglasak se sve više, pod utjecajem tzv. brzih medija, stavlja na jedno od pet osnovnih pravila novinarstva (5 W), i to na ono najvažnije – WHY (za što). Najčešće upravo za taj dio čitateljstvo ostaje prikraćeno. Traži se i odgovor na pitanje HOW (kako).

Većina se priključuje najnovijim istraživanjima u kojima čitatelji procjenjuju da su tabloidni formati jednostavniji i lakši za rukovanje, fokusirani su na određeni događaji, imaju sažetiju formu, bolju vizualnu prezentaciju i, što je možda i presudno u tim razmišljanjima, privlače mladu publiku, koja uglavnom ne čita klasične novine. Pojmovi kao praktično, brzo, sažeto i uočljivije očito prevladavaju. Stječe se dojam da ‘tabloidni služe ljudima koji su sve nestrpljiviji’. Tabloidima novinski izdavači pokušavaju parirati sve izraženijim utjecaju interneta i televizije.

Jedno je od najvažnijih pitanja za novinsku industriju kako privući i zadržati mlade čitatelje, kako se trebaju mijenjati novine da bi bile relevantnije u pokrivanju potreba novoga informatičkog doba. Ili, još konkretnije, što treba mijenjati u uređivačkoj i poslovnoj politici medijskih kompanija da bi osigurale vitalnost svojih izdanja. To tim više što analize ukazuju da su mladi ljudi pretežno vezani na elektronske medije. Važno je razmišljati o svakom segmentu čitateljstva i ulozi tiskanih medija u ‘bežičnom svijetu’.

Najnovija istraživanja u sklopu projekta ‘Kako oblikovati budućnost novina’ ukazuju da bi tiskani mediji morali naučiti lekciju od proizvođača široke potrošnje i znatno više ulagati u proizvod i njegovu promociju. Jim Chisholm, direktor spomenutog projekta i voditelj globalne studije o međuovisnosti novina i čitatelja, smatra da je ‘mjerenje sadržaja novina’, dvije čarobne riječi, bitno za budućnost svjetske novinske industrije, a podrazumijeva mjerenje kvalitete i kvantitete novinskih urada i sposobnost da se prihvaćaju najnovije metode praktičnoga rada. Sadržaj ovisi o odnosu teksta i oglasa.

‘Nigdje u svijetu novine nisu propale zbog novih medija, čak ni u SAD-u, gdje su potonji najrazvijeniji’, tvrdi Bengt Braun, predsjednik najveće skandinavske novinske grupe Bonnier, koja je nedavno ušla i na hrvatsko medijsko tržište (Business.hr). ‘Moramo, međutim, bolje koristiti određene vrijednosti koje pružaju novine čitateljstvu. To se, prije svega, odnosi na povjerenje u vjerodostojnost novina u odnosu na druge medije, za tim na širinu informacija i bogatstvo, odnosno raznolikost sadržaja’.

Iako širok krug korisnika ima prigodu ići i na ‘elektroničke novine’, klasični mediji još će zadugo ostati najširi oblik komuniciranja s javnošću. No, upravo to traži povećan profesionalizam, više znanja i povećanu odgovornost za korištenje dostupnih informacija i njihovo emitiranje u javnost. Vjerojatno u toj šansi leži odgovor na pitanje o budućnosti klasičnih medija, a o njihovom poštovanju korisnika informacija ovisit će i njihov konačni ‘rok trajanja’. Tiskano novinstvo tako se ponovno našlo na ozbiljnom raskršću, gdje će morati dokazati svoju zrelost u prihvaćanju sve žešćih i sofisticiranih izazova elektroničko-informativnoga doba.

Novine moraju postati novi proizvod s dvostrukom ulogom: da budu informativne, zabavne, sveobuhvatne i atraktivne da privuku dovoljno čitatelja. Ako ‘ozbiljne’ novine žele opstati kao medij za 21. stoljeće, moraju mijenjati ne samo izdavačku i redakcijsku politiku već ozbiljno razmisliti kako nadoknaditi gubitak na oglasima koji će ih vjerojatno trajno pratiti.

Izlaz je jedino u kvaliteti ponude i njenoj inovativnosti. Budućnost pripada multimedijskoj prezentaciji formacije.

Dnevne se novine u sve većoj mjeri bore za stvaranje osobnosti i jačanje identiteta. To se događa u zaoštrjenim konkurentskim uvjetima, što povećava i borbu za profitom. Iako je naglašena upravo ta dimenzija u suvremenoj novinskoj industriji, treba stalno voditi računa o tome da borba za profit ne uništi proizvod.

Jesu li to recepti uspješnosti za budućnost novina? Na to pitanje tek očekujemo odgovor. U svakom slučaju, nema govora o smrti tiskanog novinštva. Novine se mijenjaju, a opstaju one koje prihvaćaju nova pravila igre.

U tom kontekstu i nedavnu izjavu Arthura Sulzbergera ml. iz izraelskog lista Haaretz: ‘Doista ne znam hoćemo li za pet godina tiskati New York Times. I znate što? Nije me briga’, ma koliko se doimala defetističkom, treba uzeti s određenom rezervom. Koliko su te riječi vlasnika i izdavača najutjecajnijeg američkog (možda i svjetskog) dnevnika izraz stvarnog uvjerenja, a koliko tek efektna retorička figura tek ćemo vidjeti. Doduše, uz malo cinizma moglo bi se reći da je to tipična američka filozofija u kojoj je profit najvažniji, često i jedini pogonski motor. Pa ako je internetski NYT unosan, nije toliko važan onaj tiskani. Treba vjerovati da Sulzberger ipak ne misli doslovce onako kako je (ako je) rekao, ali djelomice ovoga našeg svijeta još ima ljudi kojima nije svejedno hoće li opstati medijska pisana riječ bez obzira na podatak da tiskano izdanje NYT-a svakog dana čita 1,1 milijun pretplatnika, a 1,5 milijuna ljudi na internetu, uz pad profita prvog u korist drugoga.