Prva dražba Zagrebačke burze održana je 30. ožujka 1992. i prodalo se 228 obveznica UTP Jadranke iz Malog Lošinja, a ukupna vrijednost transakcija iznosila je 170.863 DEM. Prve dionice ponuđene na prodaju u drugoj kotaciji 25. studenoga 1992. bile su dionice Croatia Airlinesa CTN-1, ali nije bila zaključena nijedna transakcija.
Iako je Zagrebačka burza osnovana još 1991. tek se prošle godine dogodio njen veliki razvojni bum – redoviti promet dionicama bio je čak 121 posto veći nego u 2005. godini i preskočio je magičnu granicu od ukupno deset milijardi kuna. Toliko se novca nije na burzi okrenulo u svih pet prethodnih godina, uključivši i 2005.!
Zanimanju za trgovanje dionicama na burzi najviše je pridonijelo preuzimanje Plive te javna ponuda i uvrštenje u prvu kotaciju dionica Ine, koja je treća hrvatska dionica s kojom se trguje i u Londonu i u Zagrebu, ali su na krilima povećanog interesa za burzu rasle i cijene drugih dionica pa je CROBEX narastao 60,7 posto. Uz to, značajno je, za čak 42,9 posto, narastao i broj vrijednosnih papira uvrštenih u prvu, najtransparentniju burzovnu kotaciju. Na kraju 2005. bilo ih je 28, a na kraju 2006. godine – 40 (osam dionica, tri zapisa i 29 obveznica).
Najava uvrštenja još jednog paketa dionica T-HT-a na burzu u prvoj polovini ove godine, kao i pokazatelji za početak ovogodišnjeg trgovanja koje je bilo veće od očekivanja većine analitičara, ukazuju na mogućnost da i ova godina bude godina velikih rekorda. Naime, u siječnju je redovan promet dionica bio 183 posto veći nego u siječnju prošle godine, a u 22 dana trgovanja CROBEX je 13 puta zabilježio rekordne visine pa je u samo mjesec dana narastao 17,2 posto i na kraju bio 80 posto višeg u siječnju 2006.
No, put Zagrebačke burze do toga nije bio ni brz ni lak. Prva dražba Zagrebačke burze održana je, naime, 30. ožujka 1992., prodalo se 228 obveznica UTP Jadranke iz Malog Lošinja, a ukupna vrijednost transakcija iznosila je 170.863 DEM. I dva dana kasnije trgovalo se samo tim obveznicama, i to za samo tisuću DEM. Prve dionice na burzi ponuđene su na prodaju u drugoj kotaciji 25. studenoga 1992. Bile su to dionice Croatia Airlinesa CTN-1, no nije bila zaključena nijedna transakcija. Nakon te dionice na burzi su se našle još dvije dionice Croatia Airlinesa, Elcona, Ilija banke te hotela Intercontinental. Snažan poticaj razvoju Zagrebačke burze bilo je usklađenje njene procedure i pravila uvrštenja s Londonskom burzom 1996., pa je Zagrebačka burza bila prva u Srednjoj i Istočnoj Europi na popisu priznatih i uređenih tržišta za potrebe dvostrukoga međunarodnog uvrštenja hrvatskih kompanija. To je rezultiralo i prvim većim valom ulaganja respektabilnih međunarodnih investicijskih fondova u Hrvatsku i dalo veliki zamah domaćem tržištu kapitala.
Danas je Zagrebačka burza jedna od vodećih u Jugoistočnoj Europi. Prema tržišnoj kapitalizaciji šesta je u Srednjoj i Istočnoj Europi te najveća među burzama zemalja bivše Jugoslavije, budući da u toj skupini drži 37,4 posto ukupnog regionalnog prometa dionicama, a prije uvrštenja dionica Ine na burzu, 30. rujna 2006. na nju je otpadalo više od 41 posto ukupne regionalne tržišne kapitalizacije. Prema posljednjim službenim podacima, na Zagrebačku burzu trenutačno su uvrštena 252 vrijednosna papira. Od toga je u Službeno tržište ili u najvišu burzovnu kotaciju uvršteno ukupno 40 vrijednosnih papira – osam dionica, 13 korporativnih obveznica, 12 državnih obveznica, četiri municipalne obveznice i tri komercijalna zapisa.
Središnja depozitarna agencija je institucija koja čuva vrijednosne papire u obliku elektronskih zapisa te omogućava obavljanje poslova prijeboja (uspostavljanje obavijesti o podmirenju transakcija i izračun obveza za podmirenje) te naplate i prijenosa vlasništva nad vrijednosnim papirima.
Sva dionička društva privatizirana javnom ponudom ili prema Zakonu o privatizaciji moraju prenijeti podatke iz svojih dioničkih knjiga u SDA, koji vodi podatke o vlasnicima vrijednosnih papira i realizaciji njihovih prava (npr. raspodjela dividendi).