Jurčić će u radikalni program najprije morati uvjeriti SDP-ovce

‘Pokret otpora’ u stranci mogli bi izazvati dijelovi programa koji nisu dovoljno populistički za sirovo izborno maksimiranje glasova.

Kolega Frenki Laušić iz Slobodne Dalmacije u broju od 17. veljače napravio je zanatski odličan i politički možda izborno izuzetno važan intervju s dr. Ljubom Jurčićem. Ne sramimo se priznati da nam je poslužio kao povod za dulje pripremanu temu o ekonomskim programima koje stranke spremaju za predstojeće parlamentarne izbore.

‘Ekonomska strateg SDP-a’ imao je posljednjih mjeseci dosta istupa, ali stavovi izneseni u spomenutom intervjuu prava su ‘bomba’. Kako za podizanje razine sadržaja ekonomskih programa koje stručnjaci i ‘stručnjaci’ prodaju vodstvima političkih stranaka, tako i za same političare koji vole ‘light’ recepte a boje se konkretnih obećanja. Jurčić u najkraćem predlaže: a) povećanje budžetskog deficita u 2008. i 2009. sa sadašnjih tri na čak pet posto; b) kažnjavanje investicija u neproizvodni sektor; c) drastično smanjenje broja zaposlenih u ministarstvima i vladi – na samo 200 do 300 ljudi (poslove bi preuzele agencije i zavodi). A ako se njegov program prihvati, 2009. obećava rast BDP-a od 6 posto, a nakon toga 7 do 9 posto!

Jurčićevi prijedlozi zaista su radikalni. Usudio se zaprijetiti i HNB-u. Najavljuje mogućnost promjene (pre)velike autonomnosti HNB-a, a za kraj sljedećeg mandata čak se usudio najaviti mogućnost promjene tečaja kune.

Za ekonomista kojega neki smatraju novim premijerom (u slučaju da HDZ izgubi) ili barem potpredsjednikom vlade, prvi će izazov biti svoj program prodati samom SDP-u. Načelno bi se tamošnje vodstvo moglo složiti s drugačijom razvojnom gospodarskom politikom. Ali kad bi se destimulirane neproizvodne investicije prevelo na mogućnost da u svojoj bazi neki SDP-ovac ne može otvoriti školu, dvoranu ili cestu… ‘Pokret otpora’ mogao bi ojačati. ‘Pokret otpora’ u stranci mogli bi izazvati dijelovi programa koji nisu dovoljno populistički za izborne svrhe.

Osim toga, lakše je obećavati bolji standard, nego se vezati obećanjem da će rast BDP-a 2010. biti veći od 7 posto. Političari se još sjećaju koliko je muka imao Čačić zbog svoje nekadašnje najave da će koalicija u 4 godine otvoriti 200.000 novih radnih mjesta. Tu se javlja i pitanje koaliranja. Lakše je stvoriti koaliciju na općim mjestima nego na brojkama. Uspješno li uvjeriti SDP-ovce u brojčana obećanja i radikalne rezove, Jurčiću bi preostalo da u predizbornoj kampanji u svoj program uvjeri i birače.

Najveća vrijednost Jurčićevih konkretnih najava jest u tome da sada niti ostali ekonomski stratezi, prije svega HDZ-ovi, ne mogu (barem pred stručnom javnošću) nastaviti igrati na sredini terena i najavljivati viši standard, ulazak u EU. Ako Damir Polančec, Martina Dalić, ili tko već jest glavni za Sanaderov ekonomski program, misle da je Jurčićev program bedastoća, morat će to argumentirati. Jednako kao što će morati obznaniti svoje brojke o rastu BDP-a. Naravno, obje strane još će biti dužne izjasniti se (brojčano, naravno) koliki vanjski ukupni dug Hrvatske namjeravaju ostvarivati u tijeku svoga novog mandata i kako ga misle držati a da pritom ne dođe do financijskog sloma zemlje.

Jurčićev izazivanje konkretnim brojkama moralo bi probuditi i ekonomiste. Do sada su na raznim okruglim stolovima na opće ideje odgovarali općim diskusijama. Sada im se pružila prilika da zagriju stolac i testiraju Jurčićeve brojke. Pa ako im računica pokaže da je profesor u krivu, neka ga ‘unište’ recenzijama. Naravno, valja očekivati da u tom slučaju, jednako konkretno, brojkama a ne prijedlozima ‘reformi’, ponude svoju verziju razvoja Hrvatske.

Najgore će biti ako politička i ekonomska javnost na Jurčićev izazov odgovori – ignoriranjem.

Ako Damir Polančec, Martina Dalić, ili tko već jest glavni pisac Sanaderova ekonomskog programa, misle da je Jurčićev program bedastoća, morat će to argumentirati. I obznaniti svoje brojke pa neka glasači presude.

Najgore će biti ako politička i ekonomska javnost na Jurčićev izazov odgovori – ignoriranjem.