Home / Biznis i politika / Jurčić radikalnim ekonomskim promjenama izazvao Sanadera

Jurčić radikalnim ekonomskim promjenama izazvao Sanadera

Na stranačkoj sceni počelo se licitirati s obećanjima uoči ovogodišnjih izbora. Gospodarski rast, porezno rasterećenje, povećanje izvoza tek su neki nezaobilazni dijelovi gospodarskih programa stranaka. Sve u svemu reklo bi se da je sve već viđeno i unaprijed prekriziti svako obećanje, jer ono stiže samo od političara koji imaju veće interese od pravog pokretanja gospodarstva u zemlji.

  • Političarima nedostaje hrabrost i talenta da program osmisle i dobro ga prodaju. No nije isključeno da ove godine dobijemo dobro osmišljen gospodarski program, ali je onda upitno može li taj ‘strateg’ proći bez okršaja s biračkim tijelom i političarima – kaže analitičar CAIB-a Goran Šaravanja. – Zato sumnjam u preveliku političku volju da se promjene učine.

Drugačiji i osmišljen gospodarski program s većim zaokretom od već viđenih fraza iznio je prošlog tjedna gospodarski strateg SDP-a Ljubo Jurčić. Drugačiji, ali i prvi predstavljeni program jedne stranke u izbornoj godini važan je početni plus u odnosu na ostale. Jer oni će ih sada trebati osmišljeno slijediti. Jurčić smatra da sve dok nemamo zadovoljavajućeg rasta gospodarstva ne bi trebalo inzistirati na smanjivanju proračunskog deficita. Odnosno povećati ga na pet posto. Nadalje, smatra da bi se Središnja banka trebala ponovno uključiti u financiranje države, nakon što se postigne stopa rasta od oko šest do sedam posto.

  • Druge zemlje koje su bile na našem stupnju razvoja koristile su monetarnu politiku u svom razvoju. Moj je princip da se svi instrumenti moraju koristiti radi dugoročnog razvoja. A monetarnu bismo politiku mogli iskoristiti kada dosegnemo rast gospodarstva od oko šest do sedam posto – kaže Jurčić.

U vezi s prijedlogom Ljube Jurčića o uključivanju monetarne politike u razvoj zemlje, bivši član Savjeta HNB-a i jedan od gospodarskih stratega HSS-a Damir Novotny kaže da takav prijedlog ima smisla, ali on bi za sobom povukao izmjenu zakona, a dodatna bi kočnica bilo i zakonodavstvo EU.

  • Ali činjenica je da su devizne rezerve veće od ukupne mase novca – kaže Novotny.

No, iako ne izravno, HNB na druge načine podupire kreditiranje države. Tako je, primjerice u posljednjem mjeri ograničenja rasta plasmana bankama na 12 posto, izostavila državu.

Utjecaj politike HNB-a prema državi bio je izrazit do 2000. godine. Osamdesetih u poticanju izvoza, a devedesetih upravo u kreditiranju države sa simboličnom kamatom.

O prijedlogu Jurčića u HNB-u se ne žele izjašnjavati. No sigurno je da ga ne bi olako prihvatili, jer su već i prije takve prijedloge koje su iznijeli samo analitičari – odbacivali.

O Ljubi Jurčiću često se govori kao o budućem premijeru zemlje, bude li SDP pobijedio na izborima. Drugi kandidat iz oporbe često je spominjani Radimir Čačić iz HNS-a.

Moj prvi potez bilo bi osnivanje institucija radi potpore različitih djelatnosti, a to je nužno za uspješno vođenje industrijske i regionalne politike.

Želio bih pokriti područje gospodarstva i ekonomskih politika u cijelosti. Namjera mi je izraditi projekt snažnije Hrvatske, a to se može učiniti jedino sa snažnim gospodarstvom. Prvi bi potez bilo osnivanje institucija radi potpore različitih djelatnosti, a to je nužno za uspješno vođenje industrijske i regionalne politike.

Deficit nam je jedini preostali instrument kojim se može djelovati na restrukturiranje gospodarstva. To je najjeftiniji oblik financiranja i u procesu svog rada koristile su ga sve danas razvijene zemlje. I teorija nas uči da veće efekte na rast gospodarstva ima povećanje deficita, nego porezno rasterećenje. Zemlje u razvoju ne mogu zadržati deficit na tri posto, posebno ne Hrvatska jer kasni s razvojem za Europom i tranzicijskim zemljama ispred kojih smo bili ranijih godina.

Taj se novac mora koristiti za povećanje vrijednosti nacionalnog kapitala, odnosno povećanje proizvodnih kapaciteta, a nikako za tekuću potrošnju. A prinosima od rasta proizvodnje trebali bismo vratiti novac u proračun i na taj način opet spuštati deficit prema tri posto. Moj bi savjet javnim financijama bio: kratkoročno fleksibilno, a dugoročno stabilno.

HNB je bio najsnažniji dio ekonomske politike, ali smo njezinu ulogu posljednjih 10-ak godina sterilizirali. Druge zemlje na našem stupnju razvoja koristile su monetarnu politiku u svom razvoju. Moj je princip da se svi instrumenti moraju koristiti radi dugoročnog razvoja. Monetarnu politiku mogli bismo iskoristiti kada dospijemo na razinu rasta gospodarstva od 6 do 7 posto. Jer ona bi tada mogla dodatno potaknuti taj rast.

Danas smo taoci monetarne politike. Tečaj smo fiksirali prije 12 godina i prema njemu se stvorila struktura gospodarstva. Odnosno, snažan instrument ekonomske politike pretvorili smo u cilj. Struktura gospodarstva danas drži u šaci monetarnu politiku. Zato sada monetarnu politiku ne možemo mijenjati, jer ona neće odgovarati strukturi gospodarstva. No, ako se struktura proizvodnje i potrošnje promijeni, mogla bi se mijenjati i monetarna politika, što bi koristilo rastu.

To bismo primijenili na područjima od posebne državne skrbi na način da država dade infrastrukturu nekome tko želi pokrenuti proizvodnju. Definiralo bi se koliko i što će dati država, a koliko privatni investitor. Ovisno o projektu, ali nakon, primjerice 15 godina privatni bi ulagač tvrtku dobio u vlasništvo.

Uveli bismo rizične fondove u koje bi dio novca izdvajale banke, i to dio postotka od sigurnih plasmana. Takvo što poznaju i razvijenije zemlje. Tim bi se novcem financiralo gospodarstvo, a rizik bi bio disperziran na više banaka u slučaju da neki od projekata, koji će se financirati iz rizičnog fonda, ne uspije. Bankama je to također u interesu jer na taj način razvijaju tržište za svoje proizvode, a tvrtka koja će za dvije do tri godine stasati, uzela bi od njih kredit.

Čačić je pak uvjeren da nema potrebe da opstanu sva brodogradilišta, ali pitanje je kako bi i to uspio realizirati jednom kada bi došao na vlast.

Proračunske nedosljednosti nisu novina, napravila ih je i prošla koalicijska Vlada. Tada su se ministri koji su dolazili iz raznih stranaka natjecali za što bolje rezultate uoči izbora. Sadašnja Vlada nije koaličijska, ali ima dovoljan broj samo-dopadljivih ministara koje guraju svoje resore.

Oslabljavanjem sredstava kroz veći deficit financirale bi se domaće proizvodnje. Čačić se usmjerava na energetiku i poljoprivredu, kod koje bi trebalo definirati vlasništvo i korištenje zemljišta te okupniti ga i provesti urbanom komasaciju.

Probleme u poljoprivredi trebala bi na sebe preuzeti država, umjesto da njihovo rješavanje prepušta lokalnim jedinicama koje to ne mogu – kaže Čačić. Nadalje, njegova će se stranka zalagati, ako pobjedi, na podizanje kvalitete u svim industrijskim granama, primjerice drvenoj, kod koje bi se u zemlji trebao proizvesti finalni proizvod. Zatim, smatra potrebnim brendiranje domaće vode. Nadalje, treba riješiti problem zbrinjavanja industrijskog otpada i sagraditi rafineriju koja bi otpad preradivala te smanjiti vodne doprinose i ostale naknade koje su namet industriji. Briga bi se vodila i na područja sudstva na kojemu bi vjerovnik trebao biti bolje zaštićen. I osigurali bi da HEP bude obvezan svakom pogonu u posebnim zonama neprestano isporučivati struju.

Sve se stranke u svojim programima zalažu za ravnopravni razvoj zemlje, u svim bi regijama ostavili sve proizvodnje, a poticali, primjerice kroz poreznu politiku.

SDP bi podupirao industrije koje imaju šanse na globalnom tržištu. Riječ je o, primjerice strojarskoj, metaloprađivačkoj, kemijskoj ili elektroindustriji. Kod drvene industrije više bi se pozornosti posvetilo obradi drveta, dizajnu i preradi drvene mase, te distribuciji i promociji te industrije.

Nekoliko će stratega predstaviti program HSS-a. Željko Pecek pokriva sektor malog i srednjeg poduzetništva za koji smatra da se pametnom politikom u četiri godine može otvoriti 100.000 novih radnih mjesta i da može rasti godišnjom stopom od 10 posto.

Vesna Škare Ožbolt kaže da će se DC zalagati za reformu u pravosudu i smanjenju korupcije, postupno smanjiti stopu PDV-a, najprije na 19, zatim 16, pa 15 posto nakon tri godine. Tu je proizvodnja i izvoz sa strategijom na 20 godina, ravnopravni razvoj i osnivanje Fonda nekretnina putem kojega bi se zemljišta dala u koncesiju.