Home / Tvrtke i tržišta / Crna Gora postala ruska pokrajina na Balkanu

Crna Gora postala ruska pokrajina na Balkanu

Ako kupi Termoelektranu i Rudnik ugljena Pljevlja, ruski tajkun Oleg Deripaska i njegovi partneri, okupljeni u nekoliko ruskih kompanija, upravljat će s više od pola crnogorskih rudnika i energenata.

Prognoze da bi Crna Gora mogla postati isturena ruska pokrajina na Balkanu mogle bi se obistiniti kupi li EN plus, grupa iza koje stoji ruski oligarh Oleg Deripaska, Termoelektranu i Rudnik ugljena u Pljevljima i ako Rusi nastave kupovati nekretnine u primorju i u planinskim centrima, ne pitači za cijenu. Deripaskin Rusal polovinom 2005. godine postao je većinski vlasnik najveće crnogorske kompanije, podgoričkoga Kombinata aluminija (KAP) i rudnika boksita u Nikšiću za što će, s investicijama, morati izdvojiti oko 200 milijuna eura. Prema kupoprodajnom ugovoru, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), koja je u vlasništvu države, mora do 2010. godine osigurati dvije trećine struje za Kombinat aluminija prema subvencioniranoj cijeni, a ta se cijena mijenja iz godine u godinu ovisno o cijeni aluminija na burzama. Prošle godine Kombinat je plaćao 2,04 centa za kilovatsat, dok je ove godine cijena oko 4 centa, čime su se izdaci za električnu energiju približili prosječnoj cijeni od 4,4 centa koja vrijedi za građane.

Do takvog nepovoljnog aranžmana, objasnila je tada Vlada, došlo je zbog toga što se novi vlasnik obvezao podmiriti goleme dugove Kombinata, koji je stajao na staklenim nogama, te uložiti novac u njegovu modernizaciju i ekologiju. Pitanje pod kojim je uvjetima Kombinat prodan Rusima aktualizirano je ovih dana kada su domaćinstvima pristigli mnogo veći računi za utrošenu električnu energiju za siječanj u odnosu na prosinac prošle godine.

Istodobno dok su na adrese bijesnih građana stizali računi, iz medija je procurila vijest da u vladajućoj koaliciji postoji jak lobi koji se zalaže za to da se Termoelektranu u Pljevljima, koja proizvodi trećinu struje u Crnoj Gori, što prije proda ruskoj EN plus grupi, koja je na tenderu zaključenom prije nekoliko mjeseci dostavila najbolju ponudu. Ako kupi Termoelektranu pod uvjetima koje je Vlada navela u natječaju, EN plus grupa bi Elektroprivredi Crne Gore prodavala struju prema burzovnoj cijeni, i to drastično većoj od proizvodne iz ove jedine crnogorske termoelektrane. Tako bi Elektroprivreda morala od Deripaskine kompanije kupovati skupu struju, a zatim je po znatno nižoj tarifi prodavati Kombinatu aluminija, koji je već dio carstva ovog kontroverznog mladog ruskog biznismena.

No, ministru za ekonomski razvoj Branimiru Gvozdenoviću to ne smeta da i dalje zagovara prodaju Rudnika ugljena i Termoelektrane jer, kao što objašnjava, Crna Gora će se suočiti sa sve većim deficitom struje, pa pljevaljske kompanije treba hitno privatizirati kako bi novi vlasnik, prema uvjetima iz tendera, sagradio drugi blok. Dodatno zabrinjava i činjenica da će Deripaska i njegovi partneri, okupljeni oko nekoliko ruskih kompanija, upravljati s više od pola reprolanca u Crnoj Gori, ako kupe Termoelektranu i Rudnik ugljena.

Deripaska je najveći od brojnih ruskih biznismena koji su posljednje tri godine u Crnoj Gori investirali stotine milijuna eura, ali je veoma teško točno procijeniti koliko su zapravo uložili.

Jedan od razloga je nepouzdana statistika službenih institucija. Tako je prema službenim podacima, Kombinat aluminija austrijska investicija, jer je Deripaska novac za kupnju većinskog paketa akcija ove tvrtke uplatio preko Raiffeisen banke. Zbog toga Rusija službeno ne nije među pet država koje su najviše investirale u Crnu Goru. Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je u kolovozu prošle godine, na sastanku s tadašnjim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u Sočiju, da ruske investicije u Crnu Goru iznose više od dvije milijarde dolara.

Rusi u Crnoj Gori najradije kupuju nekretnine na obali i u planinskim centrima, pri čemu posljednjih mjeseci ne pitaju za cijenu, niti ih mnogo zanima infrastruktura za razliku od britanskih državljana, koji se radije odlučuju za manje kuće ili parcele na dobrim lokacijama. Tako je prije 15 dana ruska kompanija VAS Invest Montenegro kupila, na potezu između Budve i Petrovca, teško pristupačnu, obraslu raslinjem parcelu površine 13 hektara, plaćajući metar po 207 eura i najavljujući za jesen početak gradnje hotela vrijednog 50 milijuna eura. Inače, državljeni hladne Rusije i kijevite Velike Britanije najčešći su kupci crnogorskih nekretnina.

Svoje mjesto pod suncem našao je i gradonačelnik Moskve Jurij Luškov, koji je čest gost u Crnoj Gori. Crnogorsko-rusko poduzeće iza kojeg, tvrde upućeni, stoji Luškov kupilo je prije dvije godine 30 tisuća četvornih metara zemljišta na poluotoku Luštica, na ulazu u Bokokotorski zaljev za četiri milijuna eura. Crnogorci teško mogu odbiti ponude kupaca nekretnina jer im često za beskorisne livade ili trošne kuće nude basnoslovne svote novca o kojima nisu mogli ni sanjati. Rusi dolaze s tornbama punim novca. Kupuju uz obalu, u zaleđu, po brdima. Počeli su se zanimati za okolicu Podgorice, za predjele oko Skadarskog jezera, za sjever zemlje, izjavio je nedavno medijima jedan trgovac nekretninama.

Da je tome doista tako, najbolje je potvrdila crnogorska policija koja je u odvojenim akcijama tijekom posljednjeg mjeseca uhitila ruske državljane koji su u tornbama nosili 800 tisuća.