Dug je put prošao neovisni film da bi se etablirao kao sinonim ne samo za jeftin nego i za izvrstan film: od kopiranja europskog filma do dodavanja američkog duha, uz često nepoštene uvjete distribucije, stigao je do najjačih oskarovskih kategorija. Mala Miss Amerike jedan je od najsjetljivijih primjera toga hibridnog američkog žanra. Napravljen nepretenciozno, jasno i pregledno, duhovito i simpatično, film je najviše kategorije, koji vas ne ostavlja ravnodušnim.
Izvrsna i sasvim jednostavna ideja upotrebljava ono što je postalo šablona i zaštitni znak niskobudžetnih američkih filmova, ali to čini s toliko osvježavajućim stilom i duhom da jednostavno ne možete zamjeriti što gledate, ruku na srce, uvijek istu priču, o najzgled običnim ljudima, sa sasvim običnim problemima, serviranu u gorko-slatkoj maniri. Iako bez očitih superzvijezda, glumačka ekipa, što je prava rijetkost s obzirom na to da je riječ o iznimno egoističnom zanimanju, funkcionira sjajno upravo kao cjelina; nitko se ne ističe, ali zato zajedno postižu sjajan učinak.
Pomaknut smisao za humor i neobično-obična situacija daju filmu čudesnu lakopernost i simpatičnost. Režirana besprijekorno, teče i zabavlja u jednako ritmu od početka do kraja. Priča je jednostavna – obitelj rastrgana unutarnim problemima mora svoju najmladu članicu, malu, bucmastu i nelijepu Olive odvesti u starom VW-ovom kombiju preko pola Amerike na natjecanje ljepote za djecu.
Likovi su osmišljeni doista besprijekorno, od ujaka – prvog prstovca u SAD-u i nesretno zaljubljenog homoseksualca, djeda – starog vuka i veterana koji pod stare dane šmreč kokain, introvertnog sina koji odbija govoriti dok se ne upiše u željenu školu, do majke i oca koji su, kao scenaristička protuteža, obični i trude se obitelj držati zajedno, doduše svatko na svoj način. Vjerojatno jedini pravi konkurent Babelu. Pogledati bez odgajanja.
