Home / Biznis i politika / Lik i djelo

Lik i djelo

Velemajstor je trenutka, čovjek koji će vas nakratko oduševiti, ali kad zagrebete ispod površine, slijedi razočaranje, riječi su kojima je dugogodišnji kolega opisao Darka Tipurića, dekana Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Drugi dugogodišnji prijatelj kaže kako može razumjeti da je novi dekan Ekonomije na nekoga ostavio upravo takav dojam.

O čemu god da je riječ, on će u mislima odvrtjeti analizu troškova i koristi, pri čemu će više energije ulagati u ono što mu nosi veću osobnu korist, slažu se ljudi koji ga dobro poznaju, ali i napominju da se to nužno ne mora tumačiti negativno.

Bilo mu je 27 godina kad se u ratnim devedesetima s nekoliko stotina maraka i magisterijem sarajevskog Ekonomskog fakulteta otisnuo put Zagreba s ambicijom da čini velika djela. U zagrebačkim znanstvenim i poslovnim vodama Darko Tipurić je u posljednjih 13 godina ispunio svoju želju za uspjehom i našao svoje mjesto pod suncem – dekansku fotelu zagrebačke Ekonomije koju je osvojio prije nešto manje od pet mjeseci u vrlo oštroj izbornoj utakmici.

Mnogi, pa i oni koji nemaju previše lijepih riječi za Tipurića, opisuju ga kao izrazito inteligentnog čovjeka, koji nevjerojatno brzo razmišlja, pravodobno uočava probleme, fantastično organizira timove i delegira zadatke te vrlo uspješno prepoznaje nove trendove i niše. Skloniji je neprijatelje pretvarati u suradnike nego ulaziti u konflikte, promučuran je i spretan te inovativan u svakom smislu. Uspješan je, kažu, prema svim kriterijima kojima se uspješnost može mjeriti.

Moglo bi se reći da mu je taština, za koju sam priznaje da ga ‘krasi’ u velikoj količini, zadovoljena, a izrazita ambicija u velikoj mjeri ispunjena.

Ove će godine, 8. ožujka, kada velik dio svijeta bude slavio Međunarodni dan žena, proslavit tek 41. rođendan. U uredu Darka Tipurića, čovjeka koji je nesumnjivo postao sveprisutan lik u hrvatskom obrazovanju, znanosti, gospodarstvu i politici i o kojem je nemoguće ispričati jednoslojnu priču, često se mogu čuti zvuči rock glazbe, jer taj je dekan, roker u duši, prije više od 20 godina svirao gitaru u sarajevskom rock bendu Blic. Njegov strelotiv uspon neki pripisuju bosanskim vezama, a jedan prijatelj Zagrečanin dodaje da nije riječ samo o bosanskim nego i o mnogim drugima vezama, jer je Tipurić izrazito talentiran za umrežavanje, koje je izradio kao izvrstan motivator, što opet neki tumače negativno, a neki pozitivno, dodajući i da je dekan vrlo pragmatičan.

Ubrzanim korakom katkad impulzivno i bez promišljanja uvodi promjene u život i studiranje na zagrebačkoj Ekonomiji. Na Sveučilištu ga se doživljava kao predstavnika nove generacije koji ulijeva povjerenje da je reformu moguće uspješno provesti. U kratkoj vladavini promijenio je pravila izbora dekana i svim asistentima i profesorima dao pravo da biraju, a ne samo užem vijeću. Pokreće međunarodnu ljetnu školu na fakultetu, a Sveučilište mu je dalo zadatak da osmišli reformu plaćanja školara. Načelo koje je postavio, a prema kojem bi studenti plaćali iznos školarine sukladno uspjehu na studiju, ima dobar odjek i mogao bi se i prihvatiti. U suradnji s menadžerskim udruženjem CROMA i Ekonomskim fakultetom u Splitu pokrenuo je studij Korporativnog upravljanja za članove nadzornih odbora, a ekonomske znanstvenike koji objavljuju znanstvene članke u prestižnim međunarodnim časopisima uključenima u Current Contents odlučio je motivirati poticajem od 20 tisuća kuna za svaki takav objavljeni članak. Uz brojne specijalističke poslijediplomske studije za zagrebačku Ekonomiju priprema i doktorski, znanstveni studiji.

Domaćem gospodarstvu Tipurić se svojim knjigama ‘Strateški savez’, ‘ESOP i hrvatsko poduzeće’ te ‘Nadzorni odbori i korporativno upravljanje’, objavljenima u posljednjih pet godina, za koje je i nagrađivan, predstavio kao stručnjak za zanimljiva i aktualna područja, poput restrukturiranja i privatizacije poduzeća, što mu je donijelo konzultantske poslove za vođe hrvatske tvrtke poput, primjerice, HEP-a, Dalekovoda, Podravke, Tehnike, Uljanika, Fine, Ine ili PBZ-a. Na Dalekovodov ESOP posebno je ponosan, a uskoro će HEP-u poslati studiju o organizaciji i upravljanju kojoj je jedan od autora. Priča o Tipuriću mogla bi se sažeti i u doskočicu da mu kroz ruke svakoga sata valjda prođe više studija i projekata nego što sat ima minuta. Mnogi se pitaju, možda i opravdano, može li biti stručnjak za toliko područja u kojima uspješno pliva. Onima koji sumnjaju, drugi objašnjavaju da iza Tipurića uvijek stoji tim asistenata koji rade pod njegovim vodstvom, a on sam tvrdi kako želi da njegovi asistenti odrastu u bolje stručnjake od njega. Tijekom prodekan skog mandata, za ere dekana Ivana Lovrinovića, mnogi u Tipurićev životopis upisuju komercijalizaciju fakulteta koju ne odobravaju, a drugi mu opet priznaju da je izvukao fakultet iz puta u dekadenciju i prilagodava ga novom vremenu. Prijateljstvo sklopljeno s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom dok je on još bio menadžer u Podravci Tipuriću je otvorilo vrata u svijet visoke politike, u koju još nije zakoračio, pristajajući joj biti tek vanjski savjetnik i suradnik u izradi zakona, poput privatizacijskog ili onog o radničkom dioničarstvu.

O svojem životu prije Zagreba, o priči iz Sarajeva, predratnog i ratnog, Tipurić ne voli govoriti. Reći će tek da je Sarajlija i Bosanac koji voli Zagreb. Stari prijatelj s fakulteta iz rodnog mu grada koji ga, kaže, nije vidio otkako je rat počeo, Tipurića opisuje kao ambicioznog studenta.

  • Bio je jedan od lidera Saveza studenata i kako angažiran u idejama rušenja komunističkog sustava, koji je tada već odumirao – otkriva nam. U bosanskoj ratnoj vladini pripremao je projekt osmišljavanja humanitarne pomoći u suradnji s UNHCR-om.

Danas ga neki žele vidjeti u Vladi RH na ministarskom položaju, koja mu je čak neformalno i ponuđena. I dok neki kažu da bi Tipurić bio izvrstan ministar, možda bolji gospodarstva nego znanosti i obrazovanja, drugi su skeptični prema tome.

  • On misli da nešto, ako je pametno i dobro, mora biti i uspješno. Ima mnogo kvaliteta, ali na polju političkog nadmetanja nije vješt i mogao bi imati problema, od fakulteta do Vlade, jer bi se njegov stav i način pristupanja mogli tumačiti kao arogancija. Dodatno, njegovi su ciljevi previše očiti i čitljivi za politiku – kaže nam jedan sugovornik.

Tipurić je u ovoj priči korak ispred spekulacija, pa odlučno kaže da ni u kakvom dijeljenu karata prije izbora neće sudjelovati, jer se politikom na taj način ne želi baviti. Mnogi ga žele vezati uz HDZ, na što će on reći da od četiri velika brodogradilišta dva treba zatvoriti, što nije čuo da je politika aktualne vlade, te da je prepustanje 25 posto i jedne dionice Sunčanog Hvara Gradu Hvaru bila pogrešna politička odluka, čime želi demantirati stranačku dimenziju koja mu se pripisuje. Štoviše, dekansku funkciju, izuzev rektorske, smatra najvećom čašću koju profesor može primiti, pa bi ministarska valjda bila korak unatrag.

I dok se dekan zagrebačke Ekonomije uspješno nosi sa svjetlima pozornice pod kojima se našao, nemoguće je oteti se dojmu da se Darko Tipurić tih svjetala, posebice onih političkih, pomalo i boji. Želi biti zapamćen, i to ne krije, kao dekan koji je unio kvalitativne promjene u studiranje, stručnjak koji je savjetodavnim radom u polju poslovne ekonomije unaprijedio hrvatsko poslovanje savjetujući o restrukturiranju i kvalitetnom upravljanju te kao znanstvenik koji ne pripada nijednoj političkoj opciji. Spoj taštine i ambicije, podržan inteligencijom, znanjem i inovativnošću uz dozu arogancije i brzopletosti te mnogo energije uložene u osobni probitak i provođenje kvalitativnih reformi možda je i najvjerniji opis Darka Tipurića, satkan od dojmova dvadesetak ljudi koji ga više ili manje poznaju.