Ovisno o tome treba li tvrtka novac na kraći ili dulji rok, ili pak sredstva kojima će pridobiti i nove dioničare, odnosno širu i raznolikiju strukturu dioničara, odlučit će se koji oblik primijeniti.
Zaostravanje mjera Hrvatske narodne banke prema poslovnim bankama kojima im se ograničava kreditiranje bio je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su se u posljednjih dvije do tri godine tvrtke opredijelile na alternativni oblik zaduživanja putem tržišta kapitala. Banke imaju limite, a s druge strane institucionalni ulagači poput mirovinskih i investicijskih fondova novac koji čeka ulaganja. Dužnički vrijednosni papiri posebno su im zanimljivi, što dokazuje činjenica da je interes za svim dosadašnjim izdanjima bio veći od planiranog. Osim ograničenja u dobivanju kredita od banaka, poduzeća su se i zbog niza drugih razloga odlučile na izdavanje dužničkih vrijednosnih papira, kao što su primjerice veći iznosi koje mogu dobiti izdavanjem vrijednosnih papira, marketinški odjek koji za njih ima takav oblik financiranja ili pak lakši put u prikupljanju kapitala u budućem vremenu. A taj sljedeći korak prema najavama nekih tvrtki jest javna ponuda dionica.
Prvi oblik zaduživanja domaćih tvrtki na tržištu kapitala počeo je s korporativnim obveznicama još početkom devedesetih godina, a nakon desetljeća gotovo potpune stagnacije, posljednjih dvije do tri godine tvrtke se ponovno okreću zaduživanju na burzi. U tome prednjači izdanje komercijalnih zapisa.
Komercijalni zapisi su kratkoročni dužnički vrijednosni papiri kojima se novac prikuplja prije svega za obrtni kapital, jer je najdulji rok tog izdanja do godine dana. Komercijalni zapis izdaje se na način da se formira program komercijalnih zapisa, odnosno dokumentacija, prospekt, koji navodi uvjete izdajanja i poslovanje kompanije, a namijenjen je investitorima. Taj program omogućava više izdanja tranši u roku godine dana.
-
Kad se kaže da postoji program komercijalnih zapisa u vrijednosti 200 milijuna kuna, to ne znači da se taj iznos emitira odjednom, nego da u svakom trenutku u optjecaju na tržištu može biti do 200 milijuna kuna komercijalnih zapisa – objašnjava direktor investicijskog bankarstva Privredne banke Hrvoje Bujanović.
-
Komercijalni zapisi u sklopu utvrđenog programa pružaju tvrtkama veću fleksibilnost upravljanja dugom u odnosu na izdanje obveznica – kaže voditelj službe tržišta kapitala Zagrebačke banke Marko Makek.
Do danas su se putem komercijalnih zapisa tvrtke zadužile u iznosu od gotovo 2,5 milijardi kuna u dosad emitiranih 66 tranši.
Kada tvrtkama treba kapital dulji rok, za, primjerice, kapitalne projekte ili refinanciranje, poduzeća se odlučuju na zaduživanje izdavanjem korporativnih obveznica.
- Obveznice pružaju dugoročnu sigurnost i stabilnost izvora financiranja – kaže Makek.
Do danas je takav oblik financiranja prihvatilo 15 poduzeća, uključujući i dvije financijske institucije, a vrijednost izdanja je oko 550 milijuna eura.
- Ovisno o tome treba li tvrtka novac na kratki ili dulji rok, ili pak sredstva kojima će dobiti i nove dioničare, tj. širu, raznolikiju strukturu dioničara, odlučit će se koji će oblik primijeniti, a često se pritom konzultira s bankom – kaže Hrvoje Bujanović.
Banke su im uz to i agenti izdanja. Agent izdanja je banka ili brokerska kuća koja izrađuje prospekt za izdavatelja, a koji treba odobriti Hanfa.
Prikupljanje kapitala na burzi može se obaviti javnom ili privatnom ponudom. Razlika između ta dva izdanja jest u tome što se u slučaju privatne ponude vrijednosnica nudi već poznatim ulagačima, dok je kod javne ponude riječ o ponudi javnosti. Uspješnost privatne ponude podrazumijeva 90 posto konačnog upisa od planiranog iznosa izdajanja, dok je kod javne ponude granica uspješnosti izdanja postavljena na 75 posto.
Privredna i Zagrebačka banka vodeće su banke na domaćem tržištu u aranžiranju dužničkih vrijednosnih papira, kojima se tvrtke zadužuju na burzi. No posljednjih godina do dvije u tim se sve izdašnjim poslovima profiliraju i druge vodeće banke.
Od 2000. do danas Zagrebačka je banka sudjelovala u izdanjima vrijednima gotovo šest milijardi eura. Od ukupno 42 izdanja sudjelovala je u aranžiranju njih 32. Privredna banka Zagreb u istom je razdoblju vodila ili sudjelovala u projektima također vrijednim gotovim šest milijardi eura. Istaknuto u postocima, sudjelovala je s 30,1 posto u izdanju domaćih državnih obveznica, 41,5 posto u izdanjima municipalnih obveznica, 32,4 posto korporacijskih obveznica te s 90,7 posto u izdanjima komercijalnih zapisa.
Sigurno najvažniji posao Raiffeisen banke bio je aranžerstvo u inicijalnoj javnoj ponudi Ininih dionica, u kojemu je bila i savjetnik. Ta je banka prošle godine bila vodeći aranžer u tri izdanja državnih obveznica te agent i diler komercijalnih zapisa Atlantic grupe i Oktal Pharme. Banka je izdala i svoje obveznice vrijedne 600 milijuna kuna, što je ujedno najveće izdanje obveznica u financijskoj industriji. I prijašnjih godina, počevši od 2004., banka se aktivno uključila u izdanja državnih obveznica, a od korporativnih izdanja sudjelovala je u izdanju korporativnih obveznica Atlantic grupe i Plive. Osim državnih obveznica, Erste banka je tijekom 2006. sudjelovala u izdanju jednogodišnjih komercijalnih zapisa Plive kao samostalni diler te kao suvodeći aranžer u izdanju petogodišnjih obveznica Raiffeisen banke. Banka je bila aranžer i pokrovitelj izdanja Grada Koprivnice.
Nakon što se Prospekt odobri, a na što se čeka do 60 dana od dana podnošenja uredne i potpune dokumentacije, izdavatelj može prezentirati potencijalnim investitorima uvjete izdanja i svoju tvrtku, odnosno prospekt. Prezentacija, tzv. roadshow traje tjedan dana, u nekim slučajevima dva, primjerice kod javne ponude dionica.
Najčešće se prezentacijom otvara proces prihvata ponuda za upis investitora, odnosno book-building. Sva dosadašnja domaća dužnička izdanja vrijednosnica protekla su uspješno, a potražnja je uglavnom premašila ponudu. Nakon upisa, zatvara se knjiga i utvrđuje cijena. Zatim se alokira vrijednosnice i šalje se obavijest ulagačima o detaljima uplate novčanih sredstava. Ako je potražnja veća od ponude, raspodjela se najčešće obavlja na način da se ulagačima smanji iznos alokiranih obveznica proporcionalno njihovu interesu za kupnju. To je tzv. pro rata, što znači da ako je, primjerice, interes za kupnju dvaput veći od iznosa ponude, tada se svima investitorima proporcionalno alokira 50 posto od prvobitnog iznosa ponuđenog za kupnju.
Tvrtka koja se odluči prikupiti kapital izdavanjem dionica treba provjeriti je li podesna za objavu javne ponude, odnosno zadovoljava li kriterije kojima će njene dionice biti zanimljive potencijalnim investitorima. To, pak, znači da treba vidjeti je li dovoljno velika, je li njen plan strateškog iskorača opravdan i izvediv i hoće li se tim dionicama i kasnije aktivno trgovati na burzi.
Centar banka, koja je na taj način prikupila kapital, primjerice, imala je plan širenja i mogućeg preuzimanja manje banke, dok je Viro, koji je kapital prikupio na burzi, s njim također imao poslovne planove spajanja ili preuzimanja.
U prospektu za emisiju dionica navedeni su svi podaci koji investitora zanimaju, objašnjava direktor investicijske kuće Interfinance Dennis Fudurić. Primjerice, presjek detaljno opisanog poslovanja u posljednje, najčešće tri godine, te detaljan prikaz strategije tvrtke. Odnosno svi podaci na osnovu kojih investitor može procijeniti budućnost tvrtke jer, naravno, osnovna mu je namjera zarada. Zato mora postojati realističan i ostvariv plan poslovanja, koji bi s vremenom povećao cijenu tvrtke. U vrijeme izrade prospekta savjetnik izdavanja zadužen je za uspostavljanje prvih kontakata s potencijalnim investitorima. Istodobno se utvrđuje i cijena prema kojoj će se nova emisija dionica upisivati. Cijena ovisi o vrsti posla tvrtke, odnosno iz koje industrije dolazi, kakvo je stanje s likvidnošću na tržištu i sl. Cijena mora osigurati tvrtki svjež kapital, a investitorima omogućiti zaradu. Ali teško je privući investitore ako se ponudi cijena veća od knjigovodstvene.
