Razlučni se vjerovnik namiruje kao da stečaja nema

Tvrtka s kojom radim uskoro će u stečaj. Uglavnom znam što me kao vjerovnika tijekom tog procesa očekuje, no zbunjuju me pojmovi kao izlučna i razlučna prava. Što ti pojmovi stvarno znači?

Riječ je o samo naizgled po nazivu sličnim institutima koji su, međutim, bitno različiti. Izlučna prava su prava osoba čiji su se predmeti ili prava nekim slučajem, bez njihove volje i suglasnosti, našli u stečajnoj masi. To mogu biti nekretnine, pokretnine i prava. Teško je reći kad je situacija teža, ako je riječ o nekretnini glede koje izlučni vjerovnik (dakle osoba koja nije stečajni dužnik, a čiji se predmet ili pravo našlo u stečajnoj masi) nije uknjižen nego je izvanknjižni vlasnik ili ako je riječ o pravu koje se ne upisuje u javnim registrima, a to je ipak slučaj s najvećim brojem prava. Unatoč činjenici da se stvarna prava na nekretninama stječu uknjižbom, još se dopušta i izvanknjižno vlasništvo, ali su dokazi o izvanknjižnom vlasništvu u pravilu dosta uvjerljivi (npr. stanje posjeda u katastru, plaćanje poreznih i drugih davanja kao vlasnik).

Kod nekih pokretnina stanje je relativno jednostavno jer postoje javni registri, koji imaju značenje čak i kada upis nije uvjet za stjecanje prava (npr. policijske evidencije glede motornih vozila). Međutim, najteže je stanje kod pokretnina koje se ne upisuje u javne ili slične registre, koje nemaju identifikacijske oznake (serijske brojeve i sl.). Svakako, svi oni koji uspiju dokazati da neka stvar ili pravo ne spadaju u stečajnu masu u odnosu na tu stvar ili pravo u situaciji su kao da stečaja i nema. Međutim, ako bi se dogodilo da tom stvari ili pravom raspolaže stečajni upravitelj trećoj osobi, može se dogoditi da, radi zaštite treće savjesne osobe, izlučni vjerovnik dođe u položaj stečajnog vjerovnika koji se najčešće ne uspije namiriti u punom iznosu – ako do toga dođe, postoji mogućnost da razliku – naknadu štete zatraži od Republike Hrvatske, koja odgovara za nezakonit rad suda, ili od osiguravajućeg društva kod kojega se stečajni upravitelj mora osigurati od profesionalne odgovornosti.

Razlučna prava su prava vjerovnika koji imaju pravo zatražiti i provesti namiru neovisno o stečajnom postupku, prema pravilima ovršnog postupka. Taj pravni položaj imaju i oni u čiju je korist izvršen fiducijski prijenos vlasništva ili drugog prava. Klasičan primjer razlučnog vjerovnika je vjerovnik koji ima založno pravo upisano u javnu knjigu ili registar. Razlučni vjerovnik se, dakle, namiruje kao da stečaja i nema, a stečaj mu je važan samo ako mu stečajni dužnik i osobno odgovara, u kojem slučaju ima i položaj stečajnog vjerovnika za dio tražbine koji ne uspije namiriti npr. založnim pravom.