Municipalne obveznice

Municipalne je obveznice, ukupno vrijedne 456,5 milijuna kuna, dosad otisnulo samo pet gradova – Opatija, Koprivnica, Zadar, Split i Rijeka. Financiranje većih projekata klasičnim zaduživanjem u bankama sve je rjeđe. Bolje tvrtke, sve više i gradovi, okreću se tržištu kapitala – izdavanjem obveznica. Dok su korporativne obveznice među većim domaćim tvrtkama već godinama hit, municipalne je obveznice otisnulo samo pet gradova – Opatija, Koprivnica, Zadar, Split i Rijeka – ukupno 456,5 milijuna kuna. Slučaj Zagreba pokazao je zašto tako malo. Da bi lokalna uprava mogla financirati neki veći infrastrukturni projekt lansiranjem municipalnih obveznica, za to joj treba suglasnost Vlade RH. Dakle, ako je iznos izdaja, planiran u skladu s potrebama projekta, prema mišljenju Vlade prevelik zalogaj za lokalnu upravu, neće dobiti suglasnost. Da bi zaobišli takvu moguću zapreku, Zagreb i njezin Holding okrenuli su se međunarodnom tržištu i korporativnim obveznicima.

Sve do 2004. lokalna se uprava nedovoljno iskorištavala mogućnost pribavljanja dodatnih financijskih sredstava zaduživanjem. Razlozi su brojni, među ostalim, neiskustvo domaćih financijska i čelnika lokalnih jedinica o tehničkim pribavljanja novca takvom vrstom zaduživanja. Mnogi su autori upozoravali na to da je u tom poslu važno institucionalno i zakonsko uređenje – lokalne zajednice moraju imati jasne odnose sa središnjom vlašću. Veća zaustavljenost obveznica u strukturi financiranja zahtijeva transparentnost poslovanja i lokalnih proračuna, pouzdanu reviziju i konkurentno okruženje bez naznaka monopolja. No za skupo financiranje škola, bolnica, cesta, kanalizacija itd. lokalni su proračuni preskromniji; ipak, s godinama su bar neki lokalni čelnici shvatili prednosti nabave novca izdavanjem obveznica.

Prve municipalne obveznice datiraju još iz 1995. Izdala ih je Istarska županija za rješavanje problema pazinskih otpadnih vođa. Emitirano je dva milijuna DEM, u kunskoj protuvrijednosti, s dospijećem od samo 2,5 godine i čak 11 posto kamata. Sljedeće je godine išla druga tranša, 2,8 milijuna DEM (oko 10 milijuna kuna), uz nešto nižu kamatu od sedam posto, i to plaćanje duha pulske bolnice. Treću emisiju municipalnih obveznica, 14 milijuna kuna, izdala je 1997. Opatija za rekonstrukciju vodovodne mreže i kolektora. Od tada pa sve do 2004. vladalo je zatišje.

Prekinula ga je Koprivnica izdavši 2004. godine 60 milijuna kuna obveznica i najavivši novi val suvremenog financiranja infrastrukture gradova. Koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić kaže da su prije nego što su se odlučili za municipalne obveznice uz pomoć financijskog savjetnika istražili tržište i tek nakon što nijedna od pet banaka nije bila spremna ponuditi 60 milijuna kuna na sedam godina, i to čisti kunska kredit (jer su im svi prihodi u kunsima) – odlučili su izdati municipalne obveznice. To im je, kaže Mršić, omogućilo i dodatne pogodnosti, poput fleksibilnosti i mogućnosti iskupa duga, podizanja administrativnog kapaciteta gradske uprave, transparentnosti javnih financija i upravljanja gradom, promoviranja grada kao inovativne sredine, podizanja prepoznatljivosti grada. Obveznice kotiraju na obje burze (sada jednoj). U planu je novo izdanje obveznica kojim će, među ostalim, zamijeniti postojeće, jer su uvjeti na tržištu sada još povoljniji. Zadar je krenuo na tržište kapitala samo nekoliko mjeseci poslije Koprivnice s 18,5 milijuna eura, odnosno 140 milijuna kuna, s rokom dospijeća od sedam godina i znatno nižim kamatama, od samo 5,5 posto. Tim će novcem, kaže pomoćnica pročelnice Gradskog ureda Iris Bajlo, financirati gradnju polivalentne sportske dvorane i zatvorenoga bazenskog plivaštva. Obveznicama su, kaže, lakše i brže pribavili velik iznos kapitala uz relativno niške kamate. Prednost je i to, kaže Bajlo, što je lokalno stanovništvo imalo prigodu sudjelovati kao ulagač u infrastrukturnoj gradnji vlastitoga grada. No, za sada im nije u planu neko novo izdanje. Kako su izdaja ‘gradskih’ obveznica češće zaredala, tako su padale i kamate, pa je gradovima, ako ništa drugo a onda zbog cijene, postalo isplativ zaduživati se municipalnim obveznicama. Uz fiksne kamate od 4,5 posto, Grad Split se u dvije tranše, u srpnju i prosincu prošle godine, zadužio s ukupno 60 milijuna kuna. Njima će se financirati gradnja kapitalnih objekata – Vukovarska ulica, Centar Dobri, Manderova ulica, Riva, Ulica kralja Tomislava (Ulica olimpijaca), most u Boškovićevoj (Sveučilišni most), šest školskih sportskih dvorana, i uređenje Doma mladeži. Riva i Dom mladeži upravo se financiraju tako prikupljenim novcem. Grad se, kažu, odlučio za obveznice jer su banke za kredit tražile jamstvo – hipoteku na nekretninama u vlasništvu Grada. Kod obveznica takvi osigurači nisu potrebni, a siguran su način ulaganja – ulagač unaprijed zna iznos periodičnih isplata kamata. Takvim se ulaganjem ostvaruje najpovoljnija kombinacija prinosa i stupnja rizika, a vlasnik obveznice može koristiti kao dodatni instrument osiguranja kredita. Ove godine planiraju još jedno izdanje od 60 milijuna kuna, a tim će novcem financirati iste kapitalne objekte kao i lanjskom emisijom municipalnih obveznica.

Financijski analitičari odavno upućuju na prednosti takvog načina financiranja. Tržište municipalnih obveznica najrazvijenije je u SAD-u, kaže analitičar Raiffeisen banke Hrvoje Dolenc, ali i u Europi, gdje se njime služe veliki gradovi kao ulagači u velike infrastrukturne projekte, i to onda kad žele angažirati veću bazu financijera. Prednost je za izdavatelja u tome što istodobno može pokrenuti i velike i male investitore, a prednost za kupca jest utrživost takvog proizvoda – on može biti povoljan instrument za ulaganje i štednju, a tržišno vrednovanje i likvidnost instrumenta omogućuje mu, u slučaju pada zanimanja ili njegove promjene, brzu utrživost i dolazak do novca, kaže Dolenc. No, ima i nedostataka. U Hrvatskoj su to postojeća ograničenja za zaduženje lokalnih zajednica, pri čemu mala izdaja (za koliko dobiju suglasnost Vlade) često ne opravdavaju popratne troškove, što znači da bi drugi izvori sredstava u takvim slučajevima bili isplativiji. Danas su velika konkurencija municipalnim obveznicama, misli Dolenc, projekti u okviru JPP-a (javno-privatnog partnerstva) koji se za projekte od javnoga značenja više okreću privatnim ulagačima.

No, dosad je najveći zalogaj zagrižla Rijeka. Ukupno će, u tri godišnje tranše (2006., 2007., 2008.) izdati 180 milijuna kuna (nešto više od 24,5 milijuna eura), s kamatama od 4,125 posto i dospijećem 2016. No Rijeka je, kaže gradonačelnik Vojko Obersnel, još 2005. tražila suglasnost Vlade za zaduženje u iznosu od 300 milijuna kuna, jer su uz nove riječke bazene, koji stoji 180 milijuna, predvidjeli novac i za druge razvojne projekte – od cesta, nove sportske dvorane do nove zgrade Gradske knjižnice i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Zbog nerazumijevanja Vlade nisu dobili suglasnost za cijeli iznos, iako su prema zakonskim normama, tvrdi Obersnel, kao jedan od najmanje zaduženih gradova taj iznos trebali dobiti. Zato su morali odlučiti hoće li 180 milijuna kuna, za koliko su dobili dopuštenje, uložiti samo u bazene (a za ostale objekte naći druge izvore novca) ili taj novac proporcionalno rasporediti na sve. Odlučili su se, kaže Obersnel, za prvu variantu – municipalnim obveznicama sagraditi če bazene, a za ostale su projekte pronađeni drugi oblici financiranja. Zašto municipalne obveznice? Prije svega zato što su, kaže gradonačelnik, u razvoj grada željeli uključiti i građane, a izdavanje vrijednosnih papira idealan je način za to. Uz to, prodajom obveznica upoznali su građane s novim, sigurnim i isplativim oblikom štednje. Rijeka ima drugi po težini proračun u Hrvatskoj i bila je spremna izaći na tržište kapitala i tako pokazati svoju financijsku snagu. Na taj su način, također, željeli disperzirati rizik – ne za dužiti se kod jedne ili dvije financijskih institucija, nego papire prodati što većoj bazi ulagača. Da su računali dobro, pokazalo je zanimanje investitora za prvu tranšu koje je daleko premašilo iznos prvoga izdaja, pa se Obersnel nada da će drugo izdanje, planirano za polovinu ove godine, polučiti možda i bolji uspjeh. Građani su kupili 1,68 posto prve tranše izdvojivši za to milijun kuna – a to je dvostruko više od prosječnog zanimanja Hrvata za takvu vrstu ulaganja. Da doista miše preuzeti ulogu lidera u suvremenom financiranju lokalne uprave potvrđuje i nedavno izdanih 40 milijuna kuna komercijalnih zapisa Rijeka prometa, tvrtke u stopostotnom vlasništvu Grada. Ta tvrtka planira zadužiti se još 286 milijuna kuna, ali izdavanjem dugoročnih korporativnih obveznica za gradnju dviju javnih garaža u centru grada i pet gradskih cesta. Ove i idućih godina nekim od novih oblika financiranja Rijeka planira sagraditi muzej moderne i suvremene umjetnosti, nove sportske dvorane i nove zgrade Gradske knjižnice.