Zbog kopiranja DVD-a vrhunski igrač može biti udaljen iz sporta

Sportaši protiv kojih se vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se može izreći kaznu zatvora od tri godine ili težu neće moći sudjelovati u sportskim natjecanjima do završetka postupka – bez obzira na to je li im krivnja dokazana ili nije.

Zakon o športu na snazi je tek nekoliko mjeseci, a već postaje jasno da će taj tako dugo pripremani i očekivani propis biti uzrokom novih nepravdi. Vidljivo je to već na jednom naizgled nevažnom aspektu tog zakona, koji očito nikome nije izgledao posebno važan ni prijeporan. Naime, čl. 13., koji propisuje pravne posljedice osude i vođenja kaznenog postupka prema (uz druge) sportašu, vjerojatno će postati slaba točka cijelog zakona, točka koja će, ako se ne promijeni, ozbiljno ugroziti sve ono dobro što sam zakon nosi.

Prema navedenom članku, svi sportaši protiv kojih se vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje je moguće izreći kaznu zatvora od tri godine ili težu kaznu, udaljiti će se od sudjelovanja u sportskim natjecanjima do završetka postupka. Lako je pretpostaviti što to može prouzročiti u praksi. U današnje vrijeme malo je onih koji nemaju vozačku dozvolu i ne voze automobil ili motocikl.

Nažalost, nesretni slučajevi, često i sa smrtnom posljedicom, naša su svakodnevna stvarnost, a odgovor ili optužen za takvu nesreću može biti i sportaš, kao i svatko drugi. Prema čl. 272. Kaznenog zakona za najbolji oblik toga djela (izazivanje prometne nesreće) propisana je kazna zatvora do tri godine, a za najteži kazna zatvora do deset godina.

Prema čl. 201. Kaznenog zakona kazna zatvora do tri godine propisana je za iznošenje ili pronošenje nečega iz osobnog ili obiteljskog života djeteta zbog čega je ono izvrgnuto poruži vršnjaka ili drugih osoba. Očito je da, uz uvažavanje interesa djeteta, vrlo različite stvari mogu biti razlog poruge vršnjaka, a počinitelj može biti i maloljetnik, pa i maloljetnik sportaš. Čl. 251. Kaznenog zakona propisuje kaznu zatvora do tri godine ako netko protivno propisima proizvede buku pogodnu za teže oštećenje zdravlja više osoba, a to može biti i slučaj bušenja rupa u zidu bušilicom, rušenje nekoga pregradnog zida, preglasna glazba na rođendanskoj zabavi, vožnja bez ispravnog auspuha i sl.

Osoba osuđena za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, za kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog čudoređa, za kazneno djelo protiv života i tijela, osim ako je počinjeno na mah ili iz nehaja, te za drugo kazneno djelo za koje joj je izrečena bezuvjetna kazna zatvora ne može sudjelovati u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u športu ni sudjelovati u radu skupštine ili tijela upravljanja športske udruge ili trgovačkog društva dvije godine od izdržane, oproštene ili zastarjele kazne.

Osoba protiv koje je počeo kazneni postupak za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna udaljiti će se od sudjelovanja u sportskim natjecanjima, obavljanja stručnih poslova u športu i sudjelovanja u radu skupštine ili tijela upravljanja športske udruge ili trgovačkog društva do okončanja postupka.

Čl. 230. KZ propisuje kaznu zatvora do tri godine za slučaj neovlaštenoga kopiranja autorskog djela (znači i posuđenog DVD-a ili kasete), čl. 303. propisuje kaznu zatvora do pet godina za davanje lažnog iskaza (koliki su sportaši bili u toj situaciji braneći tadašnji način poslovanja u sportu), čl. 298. propisuje kaznu zatvora do pet godina za najbolji oblik izbjegavanja carinskog nadzora, a to je neprijavljivanje bilo koje robe cariniku, što može biti i ozbiljno i banalno… i tako redom.

Vrlo je vjerojatno da će se dogodi ti još jedan apsurd. Svaki će sportaš, naime, htjeti da se mogući postupak što prije dovrši, pa čak i kaznenom osudom sportaša, jer je to manja šteta od dugogodišnjega kaznenog postupka u kojemu će predlaganjem niza dokaza pokušati uvjeriti sud da nije kriv. To jako podsjeća na nedavne događaje na Malti kada su naši navijači koji su došli na nogometnu utakmicu Malta – Hrvatska i našli se u neredima zatvoreni i potom odmah pušteni svi oni koji su priznali djelo, a nekolicina koja je ustrajala na svojoj nevinosti provela je u pritvoru nekoliko mjeseci. Za to su vrijeme neki izgubili i posao jer se nisu vratili na radno mjesto. Svi koji su na Malti ‘priznali’, a tu je bilo i sportaša i drugih ljudi bez ikakvih mrlja u prošlosti, pa je doista teško vjerovati da bi izabrali izlet na Maltu radi činjenja kaznenog djela krade, nakon povratka u domovinu rekli su isto – birajući manje od dva zla, izabrali smo lažno priznanje. Sadašnje rješenje čl. 13. Zakona o športu lako bi moglo izazvati ponavljanje slučaja Malta.

Teško je i nemoguće afirmativno gledati na čl. 13. Zakona o športu. Prije bismo kazali da je tu došlo do potpune zbrke i zamjene teza. Svima je jasno da je u slučaju nekih naročito teških djela nužno nekoga udaljiti od natjecanja kako ne bi napravio i sebi i drugima još veću štetu. Međutim, još je jasno da to sigurno nisu djela izabrana prema kriteriju zapriječene maksimalne kazne (posebno i zato jer se ta kazna gotovo nikada i ne dosudi) od tri godine zatvora, kao i da to moraju biti djela koja su u vezi baš sa sportom i natjecanjima. Ako se nekome već dogodi da je kriv za prometnu nesreću, zašto ga dodatno kazniti i udaljavanjem s natjecanja prije nego što je i osuđen. Isto vrijedi i za skrivanje računala ili nekoliko komada odjeće pri prijelazu granice i gotovo sva druga djela.

Očito se prigodom formuliranja čl. 13. Zakona o športu zaboravilo na Ustavom zajamčeno predmi jevanje nevinosti, zaboravilo se da su mnogi sportaši profesionalci i da žive od sporta, a Ustav im jamči pravo na rad. Zaboravilo se i da je Kazneni zakon tzv. organski zakon koji je iznad ‘običnih’ zakona i kao takav je jasno ograničio pravne posljedice kaznenih osuda, zaboravilo se… Logičan je zaključak da čl. 13. Zakona o športu treba promijeniti. To se ne bi smjelo shvatiti kao apel da sportaši budu iznad zakona, nego kao apel da ne budu u lošijem položaju od drugih.