Odnedavno sam na novome radnom mjestu u istom poduzeću. Bolji položaj, bolja plaća. Novi posao dobila sam na internom natječaju i prošla bez obzira na priličnu jaku konkurenciju. Činio se tako dobrim, ali… od ‘nezamjenjive’ postala sam ‘nevidljiva’, ili možda ‘nepoželjna’. Bivša šefica žali za mnogo. Bila mi je mentorica, osobna savjetnica, vjerovala je u mene, povjeravala mi najboljši projekte, ukazivala mi je puno povjerenje. Dala je i izvrsnu preporuku mojim sadašnjim nadređenima (dvoje ih je).
Sadašnja šefica tretira me kao početnika iako sam u poslu već deset godina. Daje mi nepotične zadatke, ne informira me ni o čemu. Cijele dane sjedim u malenom uredu (privremeno rješenje) i deprimiram se. Direktor (stuba iznad šefice) mi je, pak, rekao da nisam dovoljno obrazovana za to radno mjesto i dao mi ultimatum da završim dodatno školovanje, što mi nisu rekli na razgovoru i pri potpisivanju ugovora. Nisam osoba koja će dosadivati šefici da mi daje ozbiljnije zadatke kad mi svojim izrazom lica poručuje da sam dosadna. Ne znam želi li raditi sama na projektima kako bi pokupila sva priznanja i dobila nagradu. Bojim se. Razmišljam o majčinstvu, ali ne želim tako otići i vratiti se za godinu dana u još gore ozračje. Što mi savjetujete? Inače imam samopouzdanja, ali u posljednje vrijeme tonem. Katkad mi slim da uopće ne znam što želim u životu.
Očito je da se od trenutka kad je dvoje sadašnjih šefova zatrebalo novog djelatnika do trenutka kad ste potpisali ugovor za novo radno mjesto – nešto dogodilo. Činjenice koje navodite govore u prilog tome da šefovi nisu uistinu bili spremni na promjene koje su internim natječajem inicirali: nisu vam osigurali odgovarajuće uvjete za rad (privremeno rješenje s uredom), a i nedovoljno zadatka, i to nepotičnjih, primjerenih početniku, govore tomu u prilog.
Možda se uistinu iz nekog razloga osjeća ugroženom, a možda su razlozi u nečemu drugom: možda je ponestalo novca planiranog za tu svrhu, možda je projekt na kojem ste trebali raditi znatno promijenjen, možda se smanjila količina posla koji ste trebali preuzeti. Možda su razlozi objektivne prirode, a možda subjektivne. Možda ovo, možda ono. Previše tih ‘možda’! Vama nitko ništa ne govori, a vi – ne pitate. Čini se da je za vaša pitanja već bilo razloga, a i prilike i povoda, ali nešto vas je spriječilo da zauzmete odgovarajući stav. Konačno, u trenutku kad su od vas zatražili dodatno obrazovanje, trebalo je postaviti (bar) neka pitanja. Ipak, za rješenje vaše situacije još nije kasno.