Osim što vlasniku omogućava da svoju robu ponudi uz odgođu plaćanja i štiti od neplaćanja, polica osiguranja može biti jamstvo za kratkoročno zaduživanje izvoznika kod poslovnih banaka.
Suvremeni su trgovinski tokovi postali gotovo nezamislivi bez prodaje roba uz odgođu plaćanja, tj. prodaju na kredit. Takva mogućnost prodaje robne nedvojbeno povećava konkurentnost na stranom tržištu, ali i rizike i troškove poslovanja. Najvažniji nedostatak i trošak jest učinak vremenske preferencije novca, koji s protekom vremena smanjuje njegovu vrijednost, a svakako je najveći rizik vjerojatnost naplate takvih potraživanja.
Izvoznik prodajom uz odgođu plaćanja zapravo izravno financira poslovanje stranoga kupca, pa će, ako u prijašnjem poslovanju nije akumulirao dovoljno kapitala, trebati posegnuti za dodatnim izvorima kratkoročnog financiranja – zajmovima banke uz pomoć kojih će pokrenuti sljedeći poslovni ciklus. Takvi prodajni aranžmani u konačnici od izvoznika zahtijevaju da iz svoje profitne marže servisiraju dva kreditna aranžmana.
Primjerice, u Italiji se u 2005. ugovarala prosječna odgoda plaćanja od 67 dana, a prosječno se s plaćanjem kasnilo 22 dana, što na kraju znači da će svako društvo koje svojoj robu prodaje na području Italije na naplatu u prosjeku čekati 89 dana. Dani plaćanja nisu zanemarivi ni u ostalim zemljama Europske unije: u Francuskoj 58, Belgiji 50, a Velikoj Britaniji 46 dana. U Njemačkoj, najvažnijem hrvatskom trgovinskom partneru, iste se godine u prosjeku plaćalo za 40 dana.
U tih 89 dana, kao što je to u slučaju Italije, kod kupca može doći do većih promjena. Najdrastičnija je i najnepoželjnija svakako stečaj inozemnoga kupca. Unatoč velikim turbulentcijama na tržištu srovnane nafte i energeta općenito svjetsko je gospodarstvo 2005. ekspandiralo, ali je broj trgovaca društava koja su prestala postojati i dalje iznenađujuće velik.
Na području 17 zemalja Europske unije te je godine bilo ukupno 147.239 slučajeva insolventnosti društava kapitala, što je smanjenje od 2,04 posto u odnosu na 2004. Godine 2005. samo u Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj i Švicarskoj zabilježeno je 180.000 slučajeva insolventnosti pravnih osoba (povećanje od 25,8 posto u odnosu na 2004.). Ni situacija u Hrvatskoj nije znatnije odstupala od navedenih europskih primjera – na kraju 2005. bilo je 20.446 insolventnih pravnih osoba. Distribucija insolventnosti po industrijskim granama tih 17 zemalja EU govori da se od ukupnog broja insolventnosti 39,2 posto slučajeva odnosi na uslužni sektor, 31,6 posto na trgovinu, 19,8 posto na građevinarstvo te 9,5 posto na proizvodnju.
Uzvrsi sve to u obzir, jasno je da osiguranje izvoza nipošto nije luksuz, kao što to mnogi u Hrvatskoj smatraju. Na svjetskom, pa tako i hrvatskom financijskom, tj. izlazak na strano tržište jesu i uvjeti koje ćemo kao prodavatelj, tj. izvoznik moći ponuditi inozemnom kupcu. Pod tim uvjetima ponajprije se podrazumijeva prodaja robe uz odgođu plaćanja.
Monetarnom tržištu danas su dostupni raznovrsni instrumenti uz pomoć kojih je u većoj ili manjoj mjeri moguće smanjiti troškove i rizike koji su posljedica prodaje uz odgodu plaćanja.
Pod tim instrumentima podrazumijevamo razne vrste bankovnih jamstava, akreditiva, ali i police osiguranja inozemnih potraživanja koje izdaju izvozno-kreditne agencije (Export Credit Agencies – ECA) ili privatna osiguravajuća društva.