Godinama pokušavam ponovno dobiti u vlasništvo zemljište koje je mojoj obitelji oduzetu u bivšoj državi. Sve je zapelo zbog odredaba o zemljištu ‘privedenom namjeni’. Šta to sintagma zapravo znači u smislu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine?
Ovo pitanje jedno je od najkontroverznijih uopće kad je riječ o Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a ključni razlog dvojba je vrlo loš zakonski tekst. Konkretno, u članku 16., koji se odnosi na nesagrađeno građevinsko zemljište koje nije uzeto prijašnjem vlasniku iz posjeda, u stavku 2. se propisuje da se zemljištem koje nije privedeno namjeni smatra ono na kojemu nije sagrađen objekt ili nisu izvedeni znatniji radovi na objektu. U čl. 17. Zakona koji se odnosi na zemljište koje je uzeto iz posjeda, propisano je da se zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojemu je sagrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojemu je općina izvršila pripremu za gradnju.
Dakle, u istom zakonu, u dvama člancima koji se nalaze neposredno jedan iza drugoga, isti pojam nije jednako definiran pa je jasno da je takvo rješenje uzrokovalo niz sukoba u praksi. Prijašnji vlasnici koji traže povrat tvrde da gotovo ništa nije privedeno namjeni, dok druga strana (državno odvjetništvo koje zahtjeva Republiku Hrvatsku, gradovi i općine) tvrde da je neko zemljište privedeno namjeni ako je bilo što poduzeto u smislu priprema za gradnju. To ide toliko daleko da se već i činjenica da je neko zemljište na području do kojega je dovedena struja i/ili voda, proglasa ili pokušava proglasiti dostatnom da bi se zemljište smatralo privedenim namjeni.
