Hrvatsko tržište ugradnje i održavanja dizala

Hrvatsko tržište dizala vrijedno je oko 30 milijuna eura godišnje. Na tržišta više neće biti podijeljeno među pet, već samo četiri igrača, a do sada još nitko nije zamijenio.

I dok Otis u svijetu drži prvi položaj s 25 posto tržišta, u Hrvatskoj s 240 prodanih dizala ostvaruje 27 posto prodaje novih dizala i 20-ak posto u održavanju, koje uključuje mjesečne kontrole i servisiranje dizala i zapravo je krajnji cilj svih konkurenata, iako im trenutačni prihodi od servisiranja čine vrlo mali udjel u ukupnom prihodu, od 10 do najviše 20 posto. Za usporedbu, tvrtke u europskim zemljama 70 posto ukupnih prihoda ostvaruju servisiranjem dizala.

Direktor Prodale tvrtke Otis Hrvatska Berislav Juhn dodaje da bi osnova poslovanja trebao biti redoviti prihod od dizala koja stalno servisiraju. U Hrvatskoj je, ističe, za razliku od europske prakse, taj prihod mali jer 99 posto dizala ima samo osnovni, pravilnikom propisan jednomesečni servis, koji je za tvrtku tripot skuplji od potpunog održavanja. Europske tvrtke, naglašava Juhn, ostvaruju prihod upravo od potpunog održavanja, što je zapravo puno jamstvo za dizalo, koje traje do pet godina. No na domaćem tržištu vrlo malo dizala ima takav servis.

U Hrvatskoj se cijena osnovnog servisa dizala u stambenoj zgradi kreće od 150 do 300 kuna, a u poslovnoj zgradi održavanje stoji od 1.000 do 2.000 kuna, a održavanjem i popravcima otprilike 10.000 dizala bavi se 60 tvrtki. Prema procjeni Berislava Juhna, 60-ak je posto tržišta, dakle 6.000 dizala, u Zagrebu, a nadgleda ih 46 tvrtki. Samo u sklopu zagrebačkoga GSKG-a održavanje 3.500 dizala dijeli 20-ak tvrtki, s time da je taj biznis za sada, dok se održavanje svodi na najjednostavnije mjesečno servisiranje, vrlo malo isplativ. Pričuve zgrada su skromne, dizala su u vrlo lošem stanju, a za remont nema novca. Prošle je godine Otis Hrvatska u Zagrebu ugradio 14 svojih dizala u Hypo centar, sedam dizala u City Center One, dva dizala u Grawe centar te devet dizala u riječki poslovni toranj Policentro.

Natječaj za kupnju udjela u tvrtki Končar dizala i servis završava u četvrtak, 25. siječnja, a najvjerojatnije je kupac njemački ThyssenKrupp, koji je u svijetu treća po veličini tvrtka na području dizala i pokretnih stuba, a trenutačno zadnja prema broju ugrađenih dizala na rang-listi pet najjačih tvrtki koje se u Hrvatskoj bave projektiranjem, ugradnjom i servisom dizala. ThyssenKrupp će s Končarovih 15 posto na tržištu, vrijednom tridesetak milijuna eura, prvi put krenuti u ofenzivnu borbu s ostalim svjetskim proizvođačima i glavnim hrvatskim konkurentima: Otisom, Schindlerom i Koneom, čiji je ekskluzivni distributer Liftmodus.

Hrvatski je lider u održavanju dizala i osuvenjenjivanju (ugradnja nove opreme u starija dizala) tvrtka Otis Hrvatska, koja u svom hrvatskom portfelju ima 2.500 dizala i nudi servis za sva dizala bez obzira na proizvođača; manji je konkurenti katkad optužuju za spuštanje cijena.

Otis, proizvođač prvog dizala u svijetu, na hrvatsko je tržište ušao 1997. kupnjom tvrtke Servis dizala, koja je bila ekskluzivni distributer Otisove opreme, a do 1989. bila je u sklopu tvrtke Končar. Na čelu Otisa je do Nove godine bio Austrijanac Franz Lehner, kojeg sve do sada još nitko nije zamijenio.

Nakon što Thyssen preuzme Končarova dizala, 85 posto tog a, a vodeći će položaj zadržati Otis.

Prema neslužbenim procjenama, 2006. je na domaćem tržištu ugovoreno od 750 do 800 dizala, pri čemu prvih pet drži otprilike 85 posto tržišta, a ostatak dijeli 30-ak manjih tvrtki koje tijekom godine ugrade najviše tri do četiri dizala. Na velikim natječajima poslove dobivaju veliki igrači koji u sklopu jednog projekta u prosjeku instaliraju desetak dizala, nekoliko krakova pokretnih stuba i traka. Kako takvih natječaja nema mnogo, u konkurenciji katkad bude i do 40 tvrtki, ali u pravilu velike poslove s milijunskim iznosima dobiju velike tvrtke.

Svi iz struke otprilike ciljamo na iste projekte jer smo malo tržište na kojem se sve vrlo dobro zna. U sljedeće tri godine otvarat će se novi trgovački centri, kojih u Hrvatskoj još nema dovoljno u odnosu na broj stanovnika. U Zagrebu će ove i sljedećih godina stanogradnja i komercijalni sektor biti vrlo atraktivni našoj branši. Tržište izvan Zagreba za nas će postati zanimljivije za dvije do tri godine, i to zbog novih ulaganja na obali i općenito ulaganja u komercijalni sektor – naglašava Tin Ban, direktor tvrtke Schindler Hrvatska, koja je s 80 ugrađenih dizala u 2006. na četvrtome mjestu. Trenutačno je u Zagrebu stanogradnja isplativ segment za velike tvrtke koje su se dobro povezale s velikim građevinskim ulagačima i arhitektima, a da posla neće nedostajati, govori i propis prema kojem svaka zgrada s četiri kata mora imati ugrađeno dizalo.

Manje tvrtke svoju priliku za zaradu također iskorištavaju povezivanjem s manjim građevinskim ulagačima u čijim zgradama ugrade najviše tri do četiri dizala na godinu. Prošle je godine vrlo unosan posao bila ugradnja dizala u poslovne tornjeve u koje su svoja dizala postavljali i prvopozicionirani Otis, drugopozicionirani finski Kone, Schindler i Thyssen, koji su na svjetskoj razini poznati po montaži zahtjevnih dizala na visini i do 500 metara. Trenutačno je aktualan projekt dovršavanja nebodera u Ilici gdje je posao ugradnje tri dizala dobila tvrtka Lift modus, ekskluzivni distributer dizala Kone koja je trenutačno na drugome mjestu u prodaji i ugradnji novih dizala. Na tržištu je od 2000., kad je prva dizala ugrađivala u crkve, da bi 2006. godine 55 posto dizala u poslovnim zgradama u Zagrebu koje su izgrađene 2006. upravo bilo marke Kone.

• U Neboder ćemo postaviti tri brza električna dizala s istovjetnim bezreduktorskim pogonom, sa staklenim vratima, koji razvijaju vrlo veliku brzinu, čak 2,5 metra u sekundi – ističe Saša Mirković, direktor Lift modusa. Prema procjeni nekih ljudi iz struke, projekt kao što je ugradnja tri dizala u neboderu u Ilici vrijedi oko 300.000 eura, što bi značilo da je cijena jednog oko 100.000 eura. Saša Mirković, vlasnik Lift modusa, koji je dobio posao ugradnje dizala finske marke Kone, to ipak smatra pretjeranim iznosima te dodaje da je cijena ekskluzivnih dizala sa staklima u boji, jakim vratima, koja postižu velike brzine, od 1,6 do 2,5 metra u sekundi za 12 ili 13 stanica, od 55.000 do 60.000 eura. Prema njegovim riječima 100.000 eura stoji dizalo s brzinom tri metra u sekundi i kao primjer takva skupocjenog dizala navodi onaj u Grand centru koji stoji do 100.000 eura.

No tvrtkama koje nude dizala pri sklapanju poslova zajedničko je da u cijenu već uračunavaju svoju proviziju od 25 posto, od čega vrlo rijetko netko odstupi.

Ipak, smatra konkurencija, upitno je hoće li Schindler Hrvatska uspjeti zaraditi na jednom od najatraktivnijih projekata na području dizala u Hrvatskoj. U Zagrebu će, naime, početkom veljače postaviti 32 dizala i pokretnih stuba u poslovno-trgovački kompleks Avenue Mall, što je zapravo odličan marketinški potez i reklama za sklapanje budućih velikih poslova u maloprodajnom sektoru.

Schindler je u svijetu druga po veličini tvrtka koja se bavi ugradnjom dizala i pokretnih stuba. Prema broju ugrađenih dizala u Hrvatskoj je prošle godine bila na četvrtom mjestu, a lider je na području pokretnih stuba i traka s udjelom od 50 posto. Na tržište je ušao početkom prošle godine kupnjom domaćih tvrtki Certus, svojega dugogodišnjeg partnera u Hrvatskoj koji je od 1994. prodavao njegovu opremu. O ozbiljnoj namjeri poboljšanja položaja tvrtke govori i podatak da je Schindler Hrvatska radi povećanja svojega 10-postotnog udjela razmatrao i kupnju udjela u Končaru dizalima i servisu. Na kraju ponudu ipak nije predao jer je procijenio da nema dovoljno vremena za kvalitetnu dubinsku analizu. Iako je odustao od Končara, Schindler Hrvatska sigurno neće odustati od borbe s ThyssenKrupom za treću poziciju na hrvatskom tržištu dizala – upravo bi to, kažu poznavatelji tog tržišta, moglo obilježiti drugu polovinu ove godine i 2008. Lift modus se, pak, u borbi za tržište sve više orijentira na hotelski segment u Istri i Dalmaciji. U svibnju počinje s projektom ugradnje 44 nova dizala u hotelu Kempinski u Savudriji, koji će trajati godinu dana. Uz to, u tijeku je postavljanje 18 Koneovih dizala u Falkensteinov hotel Punta Skala Resort u Zadru. Za sada se Mirkovićeva strategija temelji na što više ugradnje i održavanja isključivo njegovih dizala, a kao svoj krajnji cilj, kao i većina konkurenata, ističe prihode od održavanja.

• Svakoj je ozbiljnoj tvrtki krajnji cilj održavanje, koje dugoročno stvara profit ako je riječ o kvalitetnoj opremi, i to kvalitetno i stručno ugrađenoj. Naša je politika za početak održavanje vlastitih novih dizala i tehnološki zahtjevnijih dizala u poslovnom sektoru. Kod takvih dizala ima prostora za osuvremenjivanje, doradu i poboljšanje sustava, za što mogu biti zainteresirani hoteli i poslovne zgrade, dok je kod stambenih problem okupljanje stanara i prikupljanje novca. Ako je dizalo i cijeli sustav stručno ugrađen i namješten, održavanje se, uvjetno rečeno, svodi na mjesečne obilaska i prevenciju, a ne na intervenciju. Imate li previše intervencija, izgubili ste u startu – ističe Mirković.

Schindler Hrvatska je u prošloj godini, iako je ugradio devet dizala u zagrebački neboder Eurotower, koji ima 21 kat, i panoramsko dizalo u hotel Antunović, više bio usredotočen na ulaganje u podizanje kvalitete održavanja dizala, što se na tom tržištu smatra vrlo važnim izvorom prihoda, nego u ugradnju dizala.

• Segment održavanja jednako nam je važan kao i ugradnja novih dizala. Kako bismo ga učinili što kvalitetnijim i profitabilnijim, moramo u njega ulagati – ističe direktor hrvatskog Schindlera.

Trećepozicionirana na domaćem tržištu liftova jest tvrtka Končar dizala i servis, koja ove godine planira ugraditi osam liftova, šest krakova pokretnih stuba i dvije pokretne trake u Kerumov trgovački centar Joker u Splitu, dok je prošle godine dvadeset svojih dizala ugradilo i u nedavno otvoreni splitski hotel Lav. U segmentu održavanja Končar dizala i servis zauzima drugu poziciju i velikim dijelom pokriva stambeni fond. Prema riječima Marija Čutuka, direktora Končar dizala i servisa, ove godine tvrtka planira rast od sedam do 10 posto.

No, ta tvrtka, jedini domaći brand među stranom konkurencijom na hrvatskom tržištu, na kojem nema proizvodnje i na koje se uvozi sve osim kabina i domaći pameti i znanja u inženjeringu, nestaje, a preuzima ga njemački ThyssenKrupp Elevator, koji sada ima najmanji udjel od pet najjačih u Hrvatskoj.

ThyssenKrupp Elevator je od svih konkurenata bio prvi na hrvatskom tržištu još otkako je u bivšoj Jugoslaviji tadašnji ‘Rade Končar’ prema njegovoj licenciji proizvodio dizala, a od sredine 90-ih bio je zastupljen preko tvrtki distributera. Početkom 2001. osnovana je tvrtka u stopotstotnom vlasništvu ThyssenKrupp Eleva- tora i otada nije uspjela izboriti za bolji položaj. Aktualni je projekt ugradnja 11 dizala u zagrebački neboder Zagrebtower, a ostali su ThyssenKruppovi projekti Branimir centar s 12 dizala i 10 krakova pokretnih stuba, Hotel Esplanade Zagreb sa šest dizala i Hrvatska televizija s također šest dizala. Thyssen i Schindler Hrvatska svojim su agresivnijim pristupom u održavanju dizala pokazali što je namjera većine konkurenata: stvoriti uvjete za okupljanje portfelja u segmentu servisiranja dizala.

Tvrtkama koje se bave ugradnjom dizala još će nekoliko godina najatraktivniji biti Zagreb, zbog procvata stanogradnje i novih poslovnih centara.

To bi se moglo dogoditi još tijekom ove, a gotovo iduće godine, kad bi mnoge male tvrtke koje vode održavanje i remont od 30 do 40 dizala mogle nestati pred navalom akvizicija četiriju najvećih igrača.