200 najvećih hrvatskih izvoznika

Unatoč pojedinačnim uspjesima, UJESTVICA izvoza spuštena PRENISKO. Analizirali smo novi ZAPI-jev popis 200 najvećih izvoznika prema podacima za prvih devet mjeseci 2006. i premda su prva imena hrvatskog izvoza ostala uglavnom ista u odnosu na 2005., iznenađenja ipak ima.

Nešto više od osam milijardi dolara ‘težio’ je robni izvoz hrvatskoga gospodarstva u prvih devet mjeseci 2006. godine, a ostvarilo ga je oko 10 tisuća tvrtki koje dio ili glavni vlastitih prihoda ostvaruju na svjetskim tržištima. Izvoz je orijentacija manjeg djela hrvatskoga gospodarstva. U Hrvatskoj, najveće izvozne tvrtke su perjanice i dalje ostala javna poduzeća, brodograđa, dilišta, brodari i grupacija elitnih poduzeća koje predvode Pliva, Dioki, Ericsson Nikola Tesla, Podravka, Belišće, AD Plastik, Elektrokontakt, Vetropack Straža… Unatoč svemu, ljestvica je spuštena dosta nisko, jer stoti na listi izvozi tek oko 80 milijuna kuna, a dvjestot 40 milijuna kuna, što su u konačnici premale vrijednosti da bi se opća slika države obojila bojama svijetlih tonova. Dakako, dok platnobilančni deficit države ili, pojednostavljen, manjak prihoda u odnosu na potrošeno probija osam posto BDP-a, lošija opća slika ipak ne umanjuje pojedinačne uspjehe.

Općenito, godina iza nas godina je energetskih i petrochemijskih kompanija Ine, Diokija, Eni Croatia, Petrokemije i Crosce – koji zauzimaju polovinu mjesta među deset najvećih izvoznih kompanija u Hrvatskoj. Tek će potpuni podaci za 2006. godinu pokazati stvarne pomake i udjel izvoza u ukupnim prihodima, ali neke usporedbi s prošlom godinom otkrivaju da je u toj grupaciji značajnije porastao izvoz.

Rast dijelom sigurno objašnjava i svjetski energetski cjenovni bum, ali i napori hrvatske države da velikim proizvođačima, poput petrokemijske industrije, osigura dovoljno plina za rad. Svaki će se Inin korak u budućnosti posebno pratiti jer cijena njezine dionice pokazuje da se od te kompanije jako mnogo očekuje. Energetski lobi, za razliku od ekološkog i turističkog, sve nade polaže u projekt LNG-a, gradnju terminala za ukapljeni prirodni plin, ali i plinovoda koji bi premrežili zemlju najjeftinijim energetskim izvorom.

Plinacro s ponosom ističe dovršenje plinovoda Pula – Karlovac i nastavak trase do Umaga. Modernizacija rafinerija projekt je koji Ina osigurava visoku konkurencnost na međunarodnom tržištu. Projekt bi trebao biti završen 2011. godine, kada bi iz Ine na tržište trebali izaći derivati standarda Euro V. U 2006. godini Ina je počela proizvodnju prirodnog plina u Siriji te zajedno s MOL-om preuzela većinski udjel u Energopetrolu, najvećoj tvrtki za distribuciju derivata u BiH.

Drugog grupu velikih hrvatskih izvoznika predvodi brodogradilište Uljanik, svjetla točka hrvatske brodogradnje, ali tik do njega je i Brodosplit. Nešto manje prihode od vodećeg dvojca imali su 3. maj i Brodotrogir. Iako su škverovi često na udaru kritika, a i afera zbog pronevjeri i loše kontrole trošenja državnog novca, nema naznaka da se država radijalno odnosi prema djelatnosti koja zapošljava 12 tisuća radnika i još dvaput više kooperanata.

Već su sada ugovoreni poslovi do 2010. godine, ‘teški’ oko 2,4 milijarde dolara, a na državi je da u pregovorima s Bruxellesom nađe optimalan model poticaja koji će zadovoljiti stroge EU kriterije i domaću potrebu za potporom. Tijekom prošle godine država je u brodogradilišta uložila oko četiri milijarde kuna potpora, a toliku svotu ona očekuje i ove godine, iako je pitanje u kom će obliku ona biti dodijeljena.

Potpore i ovisnost o državi nisu tema Ericsson Nikole Tesle, koji je objavio da je u prvih devet mjeseci prošle godine ostvario rast prihoda od prodaje za 11 posto, što je, istaknula je njegova predsjednica Gordana Kovačević, posljedica rasta volumena poslovanja na svim glavnim tržištima. Prihodi od prodaje na domaćem tržištu rasli su 16 posto, prihodi od prodaje na internom Ericssonovu tržištu veći su čak 24 posto.

Među tvrtkama koje su napravile veći iskorak ističu se i Ingra, Montmontaža te C.I.O.S. sa znatnim rastom izvoza. Montmontaža je 2005. godine imala 184 milijuna kuna izvoza, da bi za devet mjeseci prihod od izvoza porastao na oko 270 milijuna kuna. U godini koja je počela ubojstvom vlasnika Montmontaže Nikole Lisičara to je vrlo važan uspjeh kompanije, koju sada vodi Lisičarev zet John Antony Johan. Ingra je gotovo uvostručila vrijednost prihoda od izvoza, s 85 milijuna kuna u 2005. godini na nepunih 164 milijuna kuna u 2006.

Veliki poslovi u Hrvatskoj i uspješan povratak na strana tržišta rezultirali su rastom poslovnih prihoda od 60 posto i trostruko većom dobiti u prvih devet mjeseci poslovanja. Ingra je uključena u nekoliko kapitalnih projekata: na domaćem tržištu to je gradnja dionice Dugopolje – Ploče, ali i gradnja hidroelektrane Lešće na rijeci Dobri, zatim turički kompleks u Posedarju, niz objekata u Zagrebu i Dubrovniku i slično.

Zanimljivo je da se najveći hrvatski industrijalac Ivica Todorić ne može pohvaliti velikim udjelom u izvoznom kolaču – prva njegova tvrtka na listi najvećih izvoznika bliže je stotom mjestu s nekih 85 milijuna kuna izvoza, ali bez obzira na to Todorić ima razloga za optimizam. Njegov je koncern proveo financijsko restrukturiranje, koje je obuhvaćalo zamjenu postojećih zaduženja jeftinijim dugoročnim izvorima i prodaju 8,3 posto vlasničkog udjela Europskoj banci za obnovu i razvoj. Naporedno s financijskim restrukturiranjem, Agrokor je uspješno uklopio PIK Vrbovec i Belje u svoj sustav, a koncern je dovršio i posao preuzimanja Dijamanta, najvećega srpskog proizvođača ulja i margarina. Ova godina bit će u znaku udrživanju Konzuma i Delte, dvaju najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj i Srbiji.