Nova obrada starih spletkara

Kao jedna u nizu najavljenih siječanjskih premijera, prošle je srijede u polukružnoj dvorani ITD-a izvedena predstava Kvatret, njemačkog dramatičara Heinera Müllera u režiji Ivice Buljana. Iako nastao prema de Laclosovom epistolarnom romanu, Müllerov je Kvatret osebujno autorsko djelo koje se opire formalnoj odrednici adaptacije. Osnovna ideja njegove dramaturgije jest pisanje sintetičkih fragmenata koji bi trebali biti tretirani kao materijal, otvorena forma koja pak omogućava nove pristupe i obrade. Müller tako u Kvatretu ispisujući iscrpne dijaloge od de Laclosa preuzima jedino sukus, odnosno ljubavničko/natjecateljski odnos Markize de Merteuil i Valmonta te njihove pretenzije prema mladoj djevici Cecile i krepsnoj Predsjednikovici de Tourvel.

Spomenuta igra pretvorena je pak u svojevrsno retoričko natjecanje, neprekidnu tenziju riječi, a njene igrače moguće je tumačiti ne više kao likove, već kao projekte. Kao nadmoćna, iskusna Markiza na scenu istupa Ana Karić, a kao njezin suputnik/suparnik Valmont Robert Waltl. I dok Ana Karić izuzetno vješto plasira Müllerovu filozofičnu misao, Robert Walt ne uspijeva zadržati Valmontovu jačinu. Neuravnoteženost u kvaliteti igre Waltla tako ostavlja u drugom planu, dok Ana Karić neprestano plijeni svojom ekspresivnošću.

Povodeći se jedinom Müllerovom uputom: salon pred francusku revoluciju ‘preseliti’ u Scena iz Kvatreta Heinera Müllera bunker nakon trećega svjetskog rata, Buljan u suradnji sa scenografima Tinom Gverović i Benom Cainom radikalno intervenira u prostor pretvarajući ga u kutiju ogoljelih, bijelih zidova obilježenih s tek nekoliko detalja.

Takvo scenografsko rješenje bitno sužava prostor glumačke igre te istovremeno jasno korespondira s koncentriranošću Müllerova teksta. S druge strane, kostimografija Ane Savić Gecan inzistira na kožnom korzetu i krznenim kaputima te tako isuviše podcrtava bestijalnost Markize i Valmonta, koja je ionako kao osnovni impuls teksta sama.

U cjelini se, pak, Buljanova obrada Kvatreta nažalost isuviše oslonila na genijalnost izabranog teksta na dodajući mu neku upečatljivu autorsku intervenciju osim prisutnosti Tvrta Dujmovića, uz Mitju Vrhovnika-Smrekara jednog od autora glazbe, koji svoje glazbene dijone izvodi uživo. No, za njegovu izvodačku prisutnost teško je naći konkretni razlog bez obzira na efektnost postupka.