-
O čemu ste razgovarali na upravo završenom sastanku u Vladi? Nakon što sam prošloga tjedna prozvao povjerenstvo da ne radi kvalitetno kad je riječ o restrukturiranju brodogradnje, u Vladi je hitno sazvan sastanak kojemu su nazočili članovi povjerenstva i premijer. Naloženo je da se intenzivira rad. Ovog bi se mjeseca Europskoj komisiji trebao poslati prvi draft restrukturiranja brodogradilišta, a nakon njihovih primjedbi, obećano je da će prijedlog restrukturiranja biti gotov do kraja ožujka.
-
Što će sačinjavati taj draft? Na njemu će biti planovi pojedinačnog restrukturiranja svakog brodogradilišta podastrti sugestijama i kritici Europske komisije, a onda će prijedlog ponovno ići na usuglašavanje.
-
Jeste li zadovoljni tim rješenjem? Jesam. Svrha mog istupa bila je intenziviranje rada na restrukturiranju, jer sam svjestan, kao i većina zaposlenih u brodogradilištu, da je ovo posljednja prilika za to. Bude li potrebno, opet ću javno kritizirati, prozivati…
-
Što mislite o inicijativama najvećeg sindikata u vezi s radom nedjeljom? Najbolja rješenja su najjednostavnija. Najkvalitetnije rješenje je ponudio saborski zastupnik Dragutin Lesar, bivši sindikalist, a to je da se rad nedjeljom u bilo kojoj djelatnosti dopusti kad je to regulirano kolektivnim ugovorom. To znači da morate imati kolektivni ugovor, a njega možete imati jedino ako imate sindikat. To dalje otvara i pretpostavke za lakšu kontrolu, jer je inspekcija omogućen uvid u kolektivne ugovore. I, što je najvažnije, time bi se zadovoljili i oni koji kažu da nije problem u radu nedjeljom, ali žele da se oni plate. Kolektivnim bi se ugovorom reguliralo koliko i kako se taj rad plaća. Taj bi prijedlog riješio sve, ali on nije bio prihvaćen. Na moju žalost, čak niti sindikati koji bi trebali biti životno zainteresirani nisu ga dovoljno jednoglasno podržali; prijedlog nije javno podržala čak niti predsjednica najveće sindikalne središnjice. I njezino je rješenje dobro, ali pokazuje da sindikatu nedostaje moći.
-
A problem viška radnika u brodogradilištima? Odgovorno tvrdim da se kojim slučajem provedu prijedlozi o spajanju brodogradnje, to ne bi rezultiralo nikakvim viškom zaposlenih. Višak postoji jer struktura nije optimalna. Uz 11.500 radnika u brodogradilištima se angažira još otprilike 10-ak tisuća kooperantske radne snage, a sve dok postoji potreba za kooperantima, ne možemo govoriti o višku radnika. Struktura je loša, ali treba je popravljati. Osnovni uzrok današnjeg stanja u brodogradilištima jest nedostatak političke hrabrosti da se zavede red u njihovo poslovanje, nabavu, angažman kooperantske radne snage, a pritom je ključna činjenica da su brodogradilišta godinama sama sebi konkurirala na svjetskom tržištu.
-
Mislite li da će sada biti dovoljno političke hrabrosti da se istraže unosne provizije vezane uz nabavu u brodogradilištima? Mi kao sindikat ne možemo govoriti o tome jer nismo u njihovoj koži, ali tražimo da se provede nadzor. Povući ću paralelu: sad se u javnosti nadigla bura u vezi s rukometnim zakonom, a već nekoliko godina u brodogradnji, u kojoj se vrti veći novac, obavljena se nabava bez obveze javnih natječaja. Zato inzistiramo da, zbog okaljana obraza poštanih brodograđevnih radnika, institucije sankcioniraju kriminal, kojega zacijelo ima unutar brodogradilišta.
-
Tražili ste i neke smjene? Tražili smo smjenu u nekim brodogradilištima, konkretno u Kraljevici, jer smatramo da Uprava nije kvalitetna. Na sastanku s potpredsjednikom Vlade u rujnu naš je zahtjev rezultirao zaključkom da će napraviti analiza poslovanja za devet mjeseci i njezini rezultati bit će osnova za eventualne kadrovske smjene. Raspoložen nepovjerenom informacijom da je upravo analiza poslovanja potvrdila naše navode vezane uz Kraljevicu.
-
Osim u brodogradilištima, HUS je prisutan i u željezara, koje muče slični problemi. Očekujete li da će se u trećem krugu privatizacije napokon naći rješenje za Sisačku željezaru? U drugom krugu, koji je osjetno nepovoljniji za strateške ulagače, bilo je zainteresiranih, pa vjerujem da će ga biti i u trećem. Mislim da Sisačka željezara ima perspektivu. A to temeljim na zasad pozitivnim iskustvima privatizacije Splitske željezare, koja je opet dokaz traljavanja odnosa izvršnih vlasti prema svojim potencijalima. Naime, Splitskoj željezari, u koju je država upućala 30-ak milijuna eura i koja punim kapacitetom proizvodi 30-ak posto potrebe hrvatske za građevinskim željezom, godinama ne daju da radi tim kapacitetom. Za prošle Vlade danima im je bila isključena struja jer je nisu plaćali, a istodobno su se dovršavali posljednji kilometri autoceste Zagreb-Split. Nisu im dopustili da se njihov proizvod ugrađuje u autocestu. U trenutku kad im je bila isključena struja, u sjevernoj luci stajao je brod iz Ukrajine krcat građevinskim željezom koje je uvezlo nekoliko firmi iz Hrvatske. U jednoj od njih u vlasničkom odnosu bili su i najviši državni dužnosnici. Na žalost, sada svjedočimo enormnoj pljački bakra, bronce, a svjedočili smo i nezakonitom rastavljanju tvornice Dalmacija Dugi rat koja je bila u stečaju da bi jedna od takvih tvrtki, koja se bavi izvozom sekundarne sirovine, tu nezakonito rastavljenu tvornicu prodavala Željezari Split. Zbog toga što se nije donijela odluka o reguliranju izvoza sekundarnih sirovina, koje su osnova za preradu Željezare Split, nekoliko firmi u Hrvatskoj obogatilo se na izvoz tih sekundarnih sirovina. A nije se niti kontroliralo odluke u vezi s uvozom građevinskog željeza.
Uvozne provizije državnih dužnosnika uništavaju brodogradilišta i željezare
Dio problema u vezi s privatizacijom prouzročio je i zakon koji ove godine ide u izmjene. Jeste li zadovoljni rješenjima koja donosi? Poučeni negativnim primjerima iz prošlosti, gdje je vrlo mali broj tvrtki nakon privatizacije nastavio djelatnost, prvi smo put u Željezari Split javno pozvali zainteresirane da s nama potpišu socijalni sporazum. Tim se sporazumom obvezuju da će neko vrijeme zadržati određeni broj radnika, poštovati kolektivni ugovor i nastaviti djelovati. Znam da papir sve može otrpjeti, ali bude li se sutradan željelo donijeti negativne odluke, taj će nam papir biti argument i na osnovi njega ćemo moći prozvati potpisnike. Prijedlog Zakona o privatizaciji skratit će proceduru privatizacije i otvoriti i druge mogućnosti privatizacije. I, ono što je nama najdraže, u razradi je organizirano radničko dioničarstvo.
Jedini je problem usuglasiti se u vezi s postotkom dionica koje mogu pripasti radnicima. Mi smo tražili čim više i izborili smo se za više nego što je uobičajeno u svijetu kad je riječ o broju dionica koje se putem organiziranog radničkog dioničarstva mogu dobiti uz popust.
Koje još zakone možemo očekivati ove godine, odnosno oko čega će se lomiti koplja? Zakon o radu? Učestale izmjene zakona koji ne uspjevaju zaživjeti potvrđuju da nismo dovoljno kvalitetno demokratsko društvo s obzirom na to da se ono što nam propisuju zakoni ne primjenjuje. Zato krećemo u izmjene. A u njima sindikati u pravilu prolaze ‘k’o bosi po trnju’. Primjerice, ugovori o radu na određeno vrijeme navodno su trebali stvoriti pretpostavke da se poslodavcima olakša novo zapošljavanje. Rezultat fleksibilnih odredaba u tim ugovorima o radu jest da se više od 85 posto novozaposlenih prima isključivo putem ugovora o radu na određeno vrijeme, a istodobno je trajno isti broj nezaposlenih, gotovo njih 300 tisuća.
Svjetska banka doduše smatra da hrvatsko radno zakonodavstvo baš i nije fleksibilno. Istraživanje, napravljeno prema diktatu Svjetske banke, koje je ustanovilo da je za drastičan pad ekonomskih sloboda jedan od uzroka rigidnosti hrvatskog zakonodavstva, notorna je laž. Uzrok ekonomskih nesloboda isključivo leži u pravnoj nesigurnosti, u tome da se ne sankcionira kriminal, zbog čega je došlo do nelojalne konkurencije među poslodavcima.
Sindikati se nisu mogli složiti oko prijedloga HUS-a u vezi s općim kolektivnim ugovorom. Naša inicijativa gotovo deset mjeseci nije dobila podršku kolega zbog nekorektnih tržišnih utakmica. Morali smo istupiti iz koordinacije da bi ovih dana svi sindikati prihvatili zahtjev za potpisivanje općega kolektivnog ugovora.
Što rješava opći kolektivni ugovor? On bi regulirao minimum prava svim zaposlenima. Pomagao bi radnicima koji rade u sivoj zoni, jer bi opći kolektivni ugovor bio obvezan za sve poslodavce. Na taj bi se način povećali prihodi proračuna i smanjila nelojalna konkurencija među poslodavcima.
Što je s prijedlogom o minimalnoj plaći, koliko ćete tražiti? Tu trebamo biti realni, ne smijemo ići s nerazumnim zahtjevima. Ali i tu je na djelu jeftini populizam u stilu: tko jače vikne, bolji je.
S obzirom na konstantna prepucavanja sindikata izgleda da se zaboravilo na inicijativu udruživanja sindikata. U čemu je problem? Problem je isključivo u ljudskoj prirodi. Trčanje za medijskom slavom, neodmjerne izjave, akcije koje nemaju veze s razumom. Radnici su suočeni s taktikom poslodavaca ‘podijeli pa vladaj’, a rezultat je mnoštvo sindikata. Postupak okrumpnjavanja sindikalne scene nema izgleda jer na poziciji uglavnom dolaze ljudi s negativnim ambicijama. Moje želje nisu prouzročile sindikalno nejedinstvo, jer nisam zainteresiran ni za kakvu fotelju. Mislim da je u konačnici izlaz u tri sindikata: industrije, usluga i državnih službi.
Nekoliko sindikata vas je osudio i zbog akcije vezane uz Tvornicu duhana Zagreb. S obzirom da na to da je cijela ta priča neslavnog završila, biste li danas postupili drugačije? To nije moglo polučiti uspjeh u postojećim okolnostima. Radnici TDZ-a vodili su izgubljenu bitku jer su se borili s pravosuđem, koje je najlošiji stup hrvatskoga društva. Nije mi žao, iako smo bili svjesni da nećemo uspjeti.
Je li to rezultiralo nekim tužbama protiv vas? Iako su iz TDR-a poručivali da će me tužiti, ja još nisam ništa dobio. Imam pravomoćnu presudu za pet mjeseci uvjetno s rokom kušnje od dvije godine. Htio sam održati skup u Adriachemu, u kojem je bio štrajk, ali direktor mi je to zabranio, pa su me radnici unijeli u tvornicu. No, dan poslije direktor je dvojici zaštitara otkazao ugovor o radu. Kad sam to doznao, putem medija sam direktoru odaslao poruku, posluživši se stilskom figurom, da mu, bude li uručio otkaz nevinim ljudima, zabranjujem hodati ulicama Splita i da ću ga zakućati u beton budem li ga vidio. On je tada, 2000. godine, podnio policijsku kaznenu prijavu. Onog trenutka kad sam, kao novi predsjednik HUS-a, počeo javno prozivati pravosuđe, jalovu stečajnu politiku i govoriti da se u stečajnim postupcima pogoduje odvjetnicima, sucima, stečajnim upraviteljima, počeo je postupak protiv mene. Bilo je to u veljači 2006., nakon gotovo šest godina. Malo prije zastare. Postupak je ubrzan i pravomoćna odluka donesena je u roku od pet mjeseci. Nije mi žao zbog toga.
