Svakome je bilo jasno da se Josip Galinec s posrnuom Industrogradnjom upustio u avanturu. Nakon nešto više od godinu dana još je teško reći je li riječ o ‘ozbiljnoj vezi’. Kao što se može saznati, namjera Uprave na čelu s Galincem jest nastavak restrukturiranja, i to vlastitim snagama. Razgovori s nekoliko potencijalnih strateških partnera završili su neuspješno, novih ozbiljnih ponuda nema, a navodno se i ne traže.
Galinec, pak, kao predsjednik Uprave i većinski vlasnik, nije htio komentirati trenutačno stanje niti otkrivati buduće planove navodeći kao razlog ‘osjetljivu fazu restrukturiranja’ u kojoj je Industrogradnja. Najavio je samo da će za dva tjedna moći nešto reći, ali da nije riječ o preuzimanju ili prodaji.
‘Osjetljiva faza restrukturiranja’ traje više od godinu dana. Upućeni smatraju da je razlog tomu vrlo složeno financijsko stanje koje je Galinec zatekao u Industrogradnji, a čiji se razmjeri nisu mogli vidjeti izvana. Problem je, međutim, što Industrogradnja, bez obzira na velike unutarnje probleme, gotovo uopće nema novih poslova, i to u situaciji kad je građevinski sektor valjda na vrhuncu konjunkture i kad svi građevinari rade punom parom. Unatrag nekoliko mjeseci Industrogradnja je stekla uvjete za samostalno pojavljivanje na natječajima, ali jedini je veći posao koji je nedavno dobila, koliko je poznato, gradnja trgovačkog centra u Rijeci u suradnji s jednom slovenskom tvrtkom. Takva se poslovna politika najčešće navodi kao pogreška ove Uprave jer se smatra da je, makar na vrlo malim projektima, trebalo zaposlit po stojeće kapacitete. Kad je riječ o stanogradnji, u Zagrebu su više-manje zatvorena tri gradilišta, na Laništu, Vrbanima i u Dubravi, ali ne najavljuju se nova. Gubitak posla na POS-u u Sesvetama ne smatra se posebno velikim jer se na takvoj vrsti objekata ne može ostvariti veća stopa profita. No, i posao s malom maržom bolji je ni od kakvog.
Iako su nepodmirene obveze i velik broj sporova s neizvjesnim ishodom najveći problemi koji trenutačno muče nekadašnju ‘najveću i najbolju građevinsku tvrtku’, ništa manji problem nije vrlo nepovoljna starosna i stručna struktura zaposlenika. U građevinskim krugovima se ipak može čuti da Industrogradnja u posljednje vrijeme aktivno zapošljava ljude i k tome nudi vrlo dobre plaće.
Tijekom prošle godine podmiren je dio obveza i dugova, ali za ovu godinu ostaje namiriti dug državi i zaključiti radove na gradilištu u Rusiji, gdje tamošnji ulagač potražuje više od 4,5 milijuna dolara. Budući da je država nedavno odbila odgoditi ovrhu od 19 milijuna kuna, ta dva potraživanja zajedno iznose više od 45 milijuna kuna. Iako je dug državi većinom uključen u posljednje objavljeno financijsko izvješće za devet mjeseci prošle godine, ukupni će financijski rezultat biti opterećen kamatama i troškovima nagodbe ili prisilne naplate. Devetomjesečni je gubitak u 2006. iznosio 39 milijuna kuna, što je mnogo više u odnosu na godinu prije, kad je ostvarena dobit od 28,6 milijuna kuna, ali treba uzeti u obzir da je i taj gubitak, kao i onaj od čak 214 milijuna kuna na kraju 2005., rezultat čišćenja bilance otpisom nenaplativih potraživanja, a da je iskazana dobit na kraju 2005. rezultat vrlo upitnog prikazivanja rezultata. Koliko je posao složen i kakvi su ‘kosturi’ pronađeni u poslovnim knjigama Industrogradnje, govori i to da se sađa Uprava još intenzivno bavi tim poslom.
Likvidnost zasigurno nije Industrogradnina jača strana, ali to se donekle može riješiti prodajom imovine. Otkako je Galinec preuzeo tvrtku, navodno nijedna nekretnina nije prodana, a riječ je o vrijednim nekretninama od kojih se najbolje može unovčiti hotel T’ (15 do 17 milijuna eura, a tome treba dodati i vrijednost okolnoga zemljišta), hotel u Dugoj uvali, upravna zgrada u Savskoj ulici u Zagrebu, zemljište u Ičićima itd. Doduše, problem je što je većina nekretnina pod hipotekom.