Svijet

U Zastavi je nekad radilo 55.000 radnika u gradu od 100.000 stanovnika. Danas ih je zaposleno 11.000, a grad ima 180.000 stanovnika. Nekad velika tvornica, ponos bivše Jugoslavije iz koje su izlazili automobili koji su ‘krasili’ vizuru svakoga grada bivše države, danas je zapuštena i derutna, s brojnim problemima, a interes regije sprovodila je na sebe nedavno kad su postavljeni prvi dijelovi proizvodne trake s koje bi prvoga dana lipnja trebali sći prvi probni, te mjesec dana nakon toga i prvi prodajni primjeri Zastave 10, odnosno Fiata Punta. Taj posao, ako uspije, mogao bi označiti oporavak tvrtke desetkovane privatizacijom, dugovima i drugim problemima. Malo je toga danas u vlasništvu Zastave (odnosno Republike Srbije). U domaćim rukama jedino su ostali Zastava oružje i Zastava Automobili (unutar koje su Zastava kamioni i Zastava specijalna vozila te Zastava Auto), dok je sve ostalo prošlo proces privatizacije.

• Evo vidite, s vaše leve strane je Yugo In 1.3, s malo doradnim dizajnom za ovu godinu, sasvim lep automobil – govori skupini novinara iz Hrvatske Snežana Andelković, direktorica Centra za PR Grupe Zastava vozila. Pokazuje nam donekle moderniziran Yugo koji je prvi put javnosti predstavljen 1980. godine, dok se vozimo na stražnjem sjedištu nešto mlađeg Yuga Floride, koji je imao svoju premjeru 1986. godine, i razgledavamo Kragujevac.

• Mi smo vezani uz Zastavu kao što je Wolfsburg vezan uz Volkswagen – kaže Andelković. – Čak je pre par godina kod nas bio glavni urednik nemačkog Auto Bilda i napisao priču o povezanosti Kragujevca i Zastave.

I odista, Kragujevac je pupčanom vrpcom vezan uz Zastavu. Oboje su, naime, ostali začuveni tamo negdje, u drugom dijelu osamdesetih, kad su bili na vrhuncu.

Najveća razlika između Kragujevca i bilo kojega drugoga grada njegove veličine danas je u tome što je on, poput Zastave, posve oronuo. Ne samo da nijdje nema urbanih znakova 21. stoljeća, kao što su, primjerice, svjetlosni zidovi, lightboardi, a na prilazima gradu tek je poneki stidljivi jumbo plakat za telekomunikacijske operatere nego posjetitelj ima dojam da je ušao u vremensku rupu. Semafori su isti kakvi su i kod nas bili uobičajeni prije dvadesetak i više godina, pločnik otprije jednako toliko godina nije bio popravljan, vodoravna prometna signalizacija vidljiva je u tragovima, a samo su dvije do tri trgovine modernoga, zapadnog tipa. Ostatak malih biznisa su klasične ‘radnje’, a brojne među njima bave se pomalo nestajućim zanatima.

Privatizacija Zastave počela je 2004. godine, a usporedno s njom i racionalizacija, odnosno smanjivanje broja radnika. Tvrtka je najprije prodala Zastavu elektro, Zastavu livnica i kragujevačke tvornice Zastavu alati te Zastavu kovačnica, i to raznim vlasnicima, koji su ih potom još nekoliko puta preprodali.

• Imamo velikih problema, ali nekako smo preživeli sve nedaće, iako nas još očekuje privatizacija ostataka tvrtke. Pozitivno je da smo u poslednjih pet godina uspeli vratiti čak 469 milijuna dolara duga. Naravno, problemi u tvornici imali su odjeka i u gradu. Nekad je ovdje radilo 55.000 zaposlenih, godišnje smo isporučivali 280.000 vozila, a grad je imao 100.000 stanovnika. Danas se populacija grada gotovo udvostručila, na 180.000 stanovnika, dok Zastava ima svega 11.000 zaposlenih, s time da ćemo i to morati da smanjimo na meru od nekih četiri do najviše pet hiljada – govori Andelković.

Naravno, otpremnina je u Srbiji vrlo mala, država isplaćuje samo stotinu eura za godinu radnog vijeka, dok su neki sretnici, poput radnika Zastava kamiona, čiji je direktor za njih dogovorio posebne uvjete, mogu smatrati bogatašima – dobili 300 eura za godinu provedenu u tvornici. Međutim, i taj je novac nedostatan za odlazak u mirovinu, pa u i oko Kragujevca naprosto niču mali biznisi koje su pokrenuli bivši radnici Zastave, jer su dobili premalo novca za mirovinu, ili su za nju premladi. Nažalost, kao što je pokazala reportaža lokalne televizije, mnogi u tome ne uspijevaju, pa postaju siromasi.

Zastava oružje jedini je dio nekad moćnog kombinata čije radnike neće zadesiti takva sudbina – Republika Srbija sigurno neće privatizirati tu tvrtku.

• Mi izvozimo sve bolje i bolje, zanimljivo je da je Hrvatska tržište na kojemu imamo uvoznika i lagano, ali stalnu tendenciju rasta prodaje našega lovačkog oružja – govori direktor Zastave oružje Dragoljub Grujović. – Međutim, najveće nam je tržište SAD. Nedavno smo potpisali petogodišnji ugovor s Remingtonom, preko kojega plasiramo naše proizvode u Ameriku.

Mnogo teži zadatak ima Zoran Bogdanović, direktor Zastave auta. Mora ponovno pokrenuti proizvodnju u onome što je ostalo od porsnuloga giganta.

• Moramo privatizirati ostatak tvrtke pa nam je stoga ovo sa Zastavom 10 poslednja šansa. Sve ostale tvrtke prodane su. Za prikupljanje 11 milijuna eura, koliko nam je trebalo da platimo ovu proizvodnu traku, mi smo čak, između ostalih nekretnina u Hrvatskoj skupljen uz pomoć sprskohrvatske tvrtke čiji su vlasnici, jedan Hrvat i nekoliko Srba, iako prisutni na dočeku prvih dijelova trake, željeli ostati anonimni.

Dok prolazimo preko tvorničkih hala primjećujemo karoserije kabina starih Zastavinih kamiona koji se više ne prodaju nijedne osim u Srbiji, koje zorno pokazuju koliko će se u Zastavi morati poraditi na odnosu prema proizvodu – karoserije se, primjerice, suše od temeljne boje na suncu, a u njima su lokve vode! Sama hala u kojoj bi se trebala proizvoditi Zastava 10 obnovljena je iznutra, što je pokazatelj da u Zastavi još ima sposobnih ljudi. Naravno, mnogi su skeptični kad je riječ o uspjehu proizvodnje Zastave 10 u Kragujevcu. Ako se ona ostvari, Fiat bi mogao pristati da Zastavi omogući proizvodnju još jednog automobila u Kragujevcu. Alternative gotovo i nema, kaže jedan od vlasnika srpsko-hrvatske tvrtke koja je Zastavi pomogla da se na brzinu riješi svojih nekretnina.