Porezna uprava ‘zbog zastare’ prisvojila preplaćeni PDV

Tvrtka Beershop imala je od 2001. na računu državne uprave preplatu PDV-a od 116 tisuća kuna. Tim se novcem koristila kao predujem za podmirivanje budućih poreznih obveza sve do prošle jeseni, kad je nastavak kompenzacije iznenada odbijen.

U mjesto da zahtijeva povrat 2001. preplaćenih 116 tisuća kuna PDV-a, tvrtka Beershop d.o.o. je taj novac ostavila na računu države upotrebljavajući ga četiri godine kao predujem za podmirivanje budućih poreznih obveza. Nakon četiri godine kompenziranja, međutim, rješenjem Porezne uprave od 3. listopada 2006. zahtjev Beershopa, uvoznika piva Gösser, za nastavak kompenziranja dospjelih poreznih obveza s preplaćenim PDV-om iznenada je odbijen. Odbijanje je obrazloženo zastarom preplaćenog PDV-a.

Obveznicima PDV-a poreznici su tako poslali nedvosmislenu poruku: novac od preplaćenog poreza nije pametno ostavljati (predugo!) na računu Ministarstva financija kao predujem za podmirjenje budućih poreznih obveza. Nakon tog rješenja obveznicima PDV-a preporučuje se da svaki put zahtijevaju fizički povrat preplaćenoga poreza kako ne bi nastupila zastara i da ne bi umjesto povrata preplaćenog poreza od Ministarstva financija ‘dobili’ dugotrajni upravni, a možda i sudski postupak.

Pitali smo Ministarstvo financija odustaju li od dosadašnjeg poticanja obveznika PDV-a da preplaćeni porez ne podižu odmah, nego da ga ostave na računu države i upotrebljavaju kao predujem za buduće obveze? U podužem odgovoru nabrojen je niz zakonskih odredbi kojima se propisuje porezna tajna. Navodi se da se ‘u upitu konkretno navode osobe i poduzeća’ te da takvi podaci podliježu obvezi čuvanja porezne tajne. I u nastavku se upozorava (novinare) kako je propisano ‘da je obveza čuvanja porezne tajne povrjedjena ako se navedene činjenice neovlašteno koriste ili objave’.

Naklapanja o obvezi čuvanja porezne tajne u tom su slučaju tek isprazna i neosnovana prijetnja novinarima. Točno je, naime, da su podaci o konkretnim osobama ili poduzećima – obveznicima poreza načelnog porezna tajna. Ali, to nije državna tajna, nego obveza poreznika da ne otkrivaju podatke o svojim klijentima.

A u ovom slučaju obveznik poreza, oštećen i nezadovoljan neosnovanim poreznim rješenjem, odlučio je da to rješenje nije tajno, nego ga je, naprotiv, ustupio novinarima za objavljivanje. To znači da smo zapravo ovlašteni to objaviti, a da poreznici svoje ne baš pametno rješenje nastoje sakriti od javnosti pozivanjem na obvezu čuvanja porezne tajne.

U nastavku odgovora Ministarstva financija, u kojemu se isprazno prijeti novinarima, navodi se: ‘Ako su informacije zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašene službenom tajnom (Opći porezni zakon i Zakon o zaštiti tajnosti podataka) ili postoje osnove sumnje da bi sadržaj traženog izvješća i njegovo objavljivanje one mogućnosti poduzimanje mjera navedenih u članku 8. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, Porezna uprava može uskratiti pravo na pristup takvim informacijama, o čemu treba, skladno odredbama članka 15. stavka 2. istog Zakona, donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva’.

U tom dijelu odgovora Ministarstvo financija poziva se na pravo Porezne uprave da uskraćuje informaciju. Pri navođenju zakonske odredbe na koju se poziva, spominje se i to da će se o uskraćivanju donijeti rješenje. I gdje je to propisano rješenje o odbijanju za-

Neven Pučnik, direktor tvrtke Beershop d.o.o., kaže da su mu u Poreznoj upravi objasnili kako je sam kriv što je došlo do zastare, jer u protekle četiri godine ni na jednom obrascu nije zaokružio da traži povrat preplaćenog PDV-a.

• S obzirom na to da smo umjesto povrata preplaćenim PDV-om koristili za prijeboj, smatrajemo da smo da pritom ne treba na dnu obrascu istodobno zaokruživati i to da tražimo povrat. A poreznici tvrde kako smo unatoč prijeboju trebali i zaokruživati to da zahtijevamo povrat, jer to piše u nekim njihovim uputama. A gdje su te njihove upute objavljene, gdje smo mi to mogli pročitati i doznati da, iako preplaćeni PDV koristimo za prebijanje dospjelih poreznih obveza, moramo zaokruživati i to da tražimo povrat? – pita Pučnik.

Tvrđava Beershop je, naravno, uz pomoć odvjetnika, uložila žalbu na rješenje o zastari preplaćenog PDV-a. U tekstu žalbe se ne spori činjenica da ostvarenje svojeg prava na povrat više plaćenog PDV-a tvrtka Beershop nije tražila putem fizičkog povrata, već je na osnovi članka 2. Pravilnika o PDV-u taj novac u protekle četiri godine koristila kao predujam budućih poreznih obveza, kao i da je Porezna uprava u istom razdoblju uredno kompenzirala preplaćeni porez s u međuvremenu nastalim obvezama.

U tekstu žalbe se, nadalje, podseća ‘zaboravne’ poreznike da se člankom 101. Zakona o porezu na dohodak određuje kako se ‘tijekom zastare prava na povrat više plaćenog poreza prekida svakom radnjom što je porezni obveznik poduzima kod Porezne uprave radi povrata poreza’.

‘Redovitim pojedinačnim prijebojima međusobnih obveza između države i Beershopa u proteklih četiri godine, kao i izdavanjem isprave pod nazivom Stanje računa poreznog obveznika na dan 22. rujna 2006. godine, u kojoj je Porezna uprava priznala dug iz 2001. godine, prekinuo se zastarni rok’, navodi se u žalbi. Još se kao pravni argument navodi i odredba članka 312. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj se u obračunavanju ispunjenja obveza kad nema dužnikove izjave o uračunavanju dug namiruje redom dospijeća. To znači da se u situaciji kada kontinuirano postoje preplate PDV-a i kad one zatvaraju prebijanje potraživanjima, najprije se zatvaraju najranije obveze, zbog čega se ne može jednu godinu prekočiti pa da onda nastupi zastara.

U poslovanju s državom za sve treba tražiti papir, jer to je poslije jedini dokaz o tome što se radi. Ništa ne treba raditi na osnovi samo usmenih naloga službenika, savjetuje Pučnik poreznim obveznicima. A do razrješnja spora o zastari preplaćenog PDV-a obveznicima poreza Pučnik savjetuje da svaki put traže fizički povrat, jer novac ostavljen na računu države za podmirivanje budućih poreznih obveza nije siguran.