SP u rukometu – 1,7 mld kuna, izvozna ofenziva – 0,1 mld kuna

Vlada si je prvi put postavila mjerljive ciljeve kad je riječ o izvozu. Ipak, dijagnoza da za oživljavanje izvoza ima dosta vremena – pogrešna je. Terapija mora biti brža i daleko žešća.

Nakon Druge konvencije hrvatskih izvoznika, na kojoj je predstavljena Hrvatska izvozna ofenziva, okorjeli zagovornik izvoza i izvoznika nužno ima podvojene osjećaje. S jedne strane, čini se da bi skup u Westinu mogao biti početak drukčijeg odnosa države, ali i opće javnosti prema poduzetnicima koji igraju ‘svjetsku ligu’, ljudima koji su godinama biznismeni drugoga reda.

Istodobno, međutim, teško se oteti dojmu da premijer Ivo Sanader ili, ratničkom terminologijom, ‘vrhovni zapovjednik izvozne ofenzive’, nije uspio uvjeriti nekoliko stotina prisutnih izvoznika da mu je njihov posao najvažniji. Samo se jednom može ostaviti dobar prvi dojam, a Sanader je svojim uobičajenim naglascima (uvođenje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja, pristupanje EU…) i ranim odlaskom sa skupa otupio oštricu najavljenje izvozne ofenzive.

Iako sâm tekst Izvozne ofenzive i postavljeni ciljevi nisu nešto spektakularno, ovo je prvi put u samostalnoj Hrvatskoj da si neka vlada, makar u godini završetka mandata, postavlja neke brojčane ciljeve vezane uz izvoz i ekonomiju uopće. Bez obzira na to tko pobijedio na izborima, teško će u idućem mandatu objasniti zašto ide ispod onoga što su Ministarstvo gospodarstva, Hrvatski izvoznici i HGK 2007. postavili u Izvoznoj strategiji.

Moći će se mjeriti (detaljnije u posebnom prilogu ovog broja Lidera) povećava li se broj izvoznika, kako napreduje osnivanje šest klastera, mijenja li se struktura izvoza te je li povećana nabava repromaterijala od domaćih proizvođača.

Prednost promocije Hrvatske izvozne strategije jest i u tome da su izvoznici na Konvenciji u zagrebačkom Westinu mogli i kritički recenzirati prijedlog strategije. Pokazalo se, naime, da bi se takvom strategijom trebalo zahvatiti i mnogo šire nego što to pretpostavljaju mjere Ministarstva gospodarstva. S obzirom na to da u zemlji službena inflacija ne prelazi tri posto, izvoznicima neki značajni komunalni troškovi rastu prema stopi od 40 posto!

Tu smo već zakoračili na područje na kojemu ne možemo biti zadovoljni pristupom ‘izvoznoj ofenzivi’. Njezini autori, a očito je da su pri svojim razmišljanjima bili ograničeni okvirom koji im je zadala Vlada, nisu krenuli od prave dijagnoze stanja.

Predloženi lijekovi bili bi dostatni da je bolesnik, tj. hrvatska ekonomija u stanju blagog pogoršanja zdravstvenog stanja. Ali, bolesnikovo je stanje alarmantno. Izvoz je na razini devet milijardi dolara na godinu, uvoz premašuje 19 milijardi dolara, a vanjski dug zemlje probija 30 milijardi eura! Jednostavno, Hrvatska nema vremena čekati deset godina da bi promijenila trendove. Vremena ima daleko manje želi li se izbjeći velika opasnost dužničke krize.

U takvim okolnostima izdvojiti ukupno 100 milijuna kuna za pomoć izvozu krajnje je neprimjereno. Usporedbi radi, za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u rukometu Vlada je stala iza projekta koji se procjenjuje na 1,7 milijardi kuna. Dakle, za dva tjedna rukometnog uživanja (svaka čast fenomenalnim rukometima koji i Vladi i tvrtkama mogu biti primjer liderstva i ozbiljnog pristupa) spremni smo dati 17 puta više nego za životno važno povećanje izvoza.

Sanaderova, Račanova ili nečija treća vlada morat će cijeli ekonomski model restrukturirati kako bi u što kraćem roku maksimirala izvozne rezultate. Premijer Sanader, očito, toga nije ili ne želi biti svjestan. On i dalje ima druge prioritete. Problem je u tome da nisu jasni ni Račanovi stavovi. Njegove najnovije izjave, prema kojima je ključni projekt rast iznad sedam posto, pri čemu se ‘nećemo liti da za postizanje gospodarskog rasta upotrijebimo domaću ili inozemnu akumulaciju, makar to izazvalo i prekoračenje Maastrichtskih kriterija vezanih uz proračunski deficit’, izaziva oprez. Prošlo je vrijeme kad se javnim radovima i domaćom potražnjom moglo ‘pumpati’ rast. Cilj koji si političari moraju postaviti jest agresivni rast izvoza, jer samo on može omogućiti održivi rast iznad sedam posto.