Zaposlenici su mi u početku slali pisma u kojima su upozoravali na neke probleme u Ini. Nisu mi se to usudili reći u lice, kaže Zalán Bács, član Uprave Ine za financije. Sve mladi menadžeri na vrlo odgovornim funkcijama danas nisu rijetko, što više, može se reći da je to opći trend još od početka 90-ih. No mladost ili samo mladežnački izgled ne mora im uvijek biti i prednost. Upravo iz tih razloga stariji ih kolege teže prihvaćaju, o čemu može posvjedočiti i Zalán Bács, Madar na ‘privremenom radu’ u Ini, zadužen za financije. Osim što mu je kao strancu trebalo vremena za prilagodbu, pokazalo se da mu je ‘otegotna’ okolnost mladolik izgled, zbog kojega su ga hrvatski kolege isprva smatrali mnogo mladim, a tako mu pripisali i manje iskustva nego što ima.
-
Kad sam došao u Hrvatsku, iznenadilo me, posebice u Ini, koliko hrvatski menadžeri iznimno poštuju hijerarhiju. Često se ta hijerarhija ‘tko je šef, a tko iznad ili ispod njega’ mistificira, što je katkad i nauštrb učinkovitosti. Očito su i mene doživjeli kao nekoga s kim se ne može samo tako kontaktirati, pa su mi u početku zaposlenici slali brojna pisma u kojima su me htjeli upozoriti na neke probleme u Ini. Nisu mi to imali hrabrosti otvoreno reći. Sadržaj tih pisama katkad je bio ne razumljiv. Stoga sam zabranio slanje takvih pisama i poručio svima da mi se mogu slobodno obratiti elektroničkom poštom ili nazvati moju tajnicu i dogovoriti razgovor – kaže Bács, koji je prije funkcije člana Uprave za financije u Ini bio član Uprave za korporativne servise.
-
U Ini je također bio problem što se nije dovoljno radilo na učinkovitosti, a za rješavanje svakog pitanja postojala je složena procedura. Potrudio sam se da se određeni proceduralni slučajevi brže rješavaju – objašnjava Bác, koji je mnogo truda uložio u to da se prilagodi hrvatskim menadžerima, posebice starijima. Rijetko mu je tko vjerovao da se bliži četvrtoj setoj.
