‘Gospodice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba’

Iako angažiranost naslova upućuje na političko kazalište, predstava se primarno koncentrira upravo na ispražnjenost toga pojma.

Gospodice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba’ nova je predstava Olivera Frlića, jednog od najzanimljivijih redatelja mlade generacije, koji nakon prošlogodišnjeg uspješnog projekta ‘Sedmoćica protiv Tebe’ ponovno režira u ITD-u premiještači se sa scene u skučeni prostor SEK-a. I ovaj je put riječ o autorskom projektu u kojmu Frlić više ne poseže za konkretnom dramskom strukturom da bi je vješto razorio, već tekst sastavlja dramaturškom kompilacijom realno objavljenih intervjuja i danih izjava između kojih montira filmske citate preuzete iz globalno popularnih američkih filmova, istodobno ubacujući i autoreferencijalne momente.

Iako angažiranost naslova potencijalno upućuje na političko kazalište, predstava se, kao što sâm Frlić navodi, primarno koncentrira upravo na ispražnjenost toga pojma dovodeći tako u pitanje njegove realne mogućnosti konkretnog političkog djelovanja.

Ana Karić, Nina Violić i Nataša Dangubić, okupljene oko stola uz šalicu čaja, prostor igre koji je s očitom namjerom sveden na minimum neprestano pune novim sadržajima ne odvajajući se od svojih ugodnih stolaca. Istodobno Nini Violić, koja briljantno iskorištava svoj glasovni aparat, svako je odvajanje potpuno onemogućeno. Ona, naime, tijekom cijele predstave glumi zavezana za stolac na kojem sjedi.

Frlić je tako ponovno zaokupljen sadašnjim trenutkom, kako na sadržajima, tako i na formalnoj razini. Izravno postavljači pitanja o istini u kazalištu, o reproduciranju tudišnih misli i potrebi poznavanja ishodišta tekstova koje upotrebljava, ulazi u polje autoreferencijalnosti dovodeći u pitanje vlastito sredstvo iskaza.

Nadalje, bujica riječi koja neprestano potencira ozračje nezaustavljive, ali jalove brbljavosti, otvara nove mogućnosti glumačkog iskaza unutar kojega sve tri glumice vješto manipuliraju vlastitim umijećem. U cjelini, predstava ‘Gospodice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba’ još je jedan Frlićev kazališni uspjeh u kojem on uspijeva biti i zarazno duhovit i krajnje ozbiljan.