Feljton

Pritisak na menadžment Citigroupa počeo je još u srpnju, kad je jedan od najvećih pojedinačnih dioničara, saudijski princ Alwaleed bin Talal pozvao na drakonske mjere kojima bi se bolje nadzirali troškovi, ali i provele sistemske promjene.

Glavni izvršni direktor Citigroupa Charles Prince sredinom prosinca imenovao je Roberta Druskinog glavnim operativnim dužnosnikom najveće svjetske tvrtke iz sektora financijskih usluga. Druskinov zadatak bit će vrlo jednostavan – osigurati da Citigroup ima najučinkovitiju organizaciju u sektoru, kao što je to plastično objasnio Charles Prince. Problem je jasan: treba što brže smanjiti operativne troškove koji su u prvih devet mjeseci ove godine porasli zabrinjavajućih 13 posto. Pedesetdevetogodišnji Druskin ostat će na čelu jedinice za korporativno i investicijsko bankarstvo i pridružiti se Princeu i bivšem ministru financija SAD-a Robertu Rubinu u Upravnom odboru Citija.

Druskin je većinu svoje 15-godišnje karijere proveo u Citigroupu, u operativi i administraciji. Približno godinu dana, tijekom 2002. i 2003., bio je Princeov zamjenik u Odjelu investicijskog bankarstva. Istaknuo se i kao pomoćnik bivšega glavnoga izvršnog direktora Sanforda Wella u integriranju više od stotinu akvizicija unutar Citigroupa. Tvrtka je istodobno promaknula i dvojicu Druskinovih pomoćnika Michaela Kleina i Thomasa Maherasa, i to na mjesta dopredsjednika Sektora korporativnog i investicijskog bankarstva.

Karijeru je počeo još 1969. na Wall Streetu, nakon što je diplomirao na Sveučilištu Rutgers. Godine 1991. Weill ga je imenovao glavnim dužnosnikom Odjela za obveznice. Prince tvrdi da Druskinovo imenovanje ne znači promjenu Citigroupove strategije. – Vlak je u šinama i ide u pravom smjeru kad je riječ o strategiji. Potrebno ju je ostvariti, a to će biti Druskinov posao.

Neki tu rošadu vide i kao slabljenje moći Citijeve glavne financijske operativke Sallie Krawcheck, koja, spekulira se, uskoro napušta kompaniju. Prince je, međutim, brzopotezno opovrgnuo te spekulacije izjavom da će Sallie biti sretna u svojoj novoj ulozi i da ne razmišlja o odlasku. – Radikalne promjene o kojima sanjaju pojedini analitičari zasad su samo snovi. Takve opcije zasad nisu na Princeovu stolu, tvrdi Michael Holland, osnivač tvrtke Holland Investments iz New Yorka. Neke vjerojatne mjere spomenuo je analitičar koji je želio ostati anoniman, a riječ je prije svega o rastu dividende prema stopi od 10 posto na godinu.

A posao Druskinu neće biti lak. Zvono za uzbuđenje zazvono je sredinom listopada kad su objavljeni rezultati za treće tromjesečje ove godine. Među ostalim, povećali su se troškovi, a prihodi nisu narasli koliko se to očekivalo. U sektoru investicijskog bankarstva pali su i profit i prihodi, zbog čega je nakon objave rezultata pala i cijena dionica banke. Kvartalna neto dobit dosegla je 5,3 milijardi dolara ili 1,06 dolara za dionicu, ostvaren je prihod od 21,42 milijarde dolara, a istodobno su operativni troškovi porasli pet posto, na 11,94 milijardi dolara.

Još jedan težak udarac zadan je početkom prosinca. Američka banka (Bank of America) pretekla je Citigroup Inc. u nastojanju da postane najveća svjetska banka prema vrijednosti. Tržišna kapitalizacija Američke banke sada iznosi 243,71 milijardu dolara, a Citigroupova je nešto manja – 243,52 milijarde. No, Citigroup će i dalje ostati najjača američka banka prema veličini imovine (ukupno 1,75 bilijuna dolara), dok je Američka banka s 1,45 bilijuna imovine ipak na drugome mjestu. Ralph Cole, broker u Wellman Capital Managementu, tvrdi da je točno da su rezultati Američke banke iznadprosječni i da će njegova tvrđa zadržati uloženi udjel od 29 milijuna dolara, a mogao bi smanjiti 30 milijuna udjela u Citigroupu. Sličan potez, predviđa Cole, učinit će i ostale investitorske kuće. Takav razvoj događaja mogao se predvidjeti već potkraj ljeta, kad su banke objavile rezultate drugog kvartala. Citigroup je tada objavio povećanje zarade od pet posto i ostvarenje neto dobiti od 4,3 milijardi dolara. Prihodi su porasli 12 posto jer je najniža kamatna stopa u posljednjih 45 godina povećala pozajmljivanje, a troškovi su porasli devet posto. Američka banka izvijestila je da je neto dobit u drugom tromjesečju porasla 23 posto, na 2,74 milijarde dolara, što je mnogo veće povećanje iako je krajnji iznos bio nešto manji od Citigroupova.

U trećem je kvartalu operativna dobit Citigroupa porasla samo šest posto, ali su ukupni prihodi banke i dalje bili ispod očekivanja analitičara. U sektoru investicijskog bankarstva pali su i profit i prihodi, zbog čega je nakon objave rezultata pala i cijena dionica te banke.

Citigroup se nada da će daljnjim preuzimanjima uspjeti popraviti svoju bilancu, stoga je krenuo u akciju preuzimanja kojima se želi pozicionirati prije svega na brzorastućim tržištima. Tako je preuzeo 20 posto turske Akbanke, što je prvo preuzimanje od ožujka 2005., kad je kupio 106 podružnica Prve američke banke (First American Bank) u Texasu. Među zemljama koje Uprava Citigroupa smatra najatraktivnijim za širenje svoje mreže su Brazil, Rusija, Čile i Turska, a nastoje se proširiti i na indijsko i kinesko tržište.

Da stvar za Citigroup bude još bolnija, prije samo pet godina bio je gotovo dvostruko veći od Američke banke s tržišnom vrijednošću procijenjenom na 252,74 milijarde dolara, ali mu se otada vrijednost dionica smanjila čak 7,5 posto. S druge strane, vrijednost dionica Američke banke porasla je čak 128 posto.

Pritisak na menadžment Citigroupa počeo je još u srpnju kad je jedan od najvećih pojedinačnih dioničara, saudijski princ Alwaleed bin Talal pozvao na ‘drakonske mjere’ kojima bi se bolje nadzirali troškovi. Teško je vjerovati da će saudijskog princa zadovoljiti Druskinovo imenovanje, to prije što je on više puta ponovio da ne traži kadrovsko, već sistemsko promjene. Jedan od dioničara Citigroupa i ujedno jedan od investicijskih savjetnika Tim Woolston tvrdi da se ‘Citigroup jednostavno ne može vratiti na pravi put. Da bi zadovoljio svoje dioničare, morat će svoje strategije i operacije podijeliti na manje dijelove’.

Kako god bilo, Druskin će imati i tešku zadaću pomicanja dionica s mrtve točke. Ove su godine Citigroupove dionice porasle devet posto, što je zabrinjavajuće malo u odnosu na 20-postotni rast dionica JP Morgan Chase&Co.-a ili 14 posto rasta dionica Američke banke. Za nešto brži rast bit će potrebno prije svega probuditi sektor obveznica u Citiju, koji posljednjih nekoliko kvartala posluje upravo katastrofalno. Naime, gotovo dvije godine nakon što je Citigroup razbjesnio dvanaest zemalja Europske unije tajnim kodom trgovanja u transakcijama na tržištu obveznica, tada nazvanim Doktor Zlo (Dr. Evil), dioničari te najveće svjetske bankovne grupacije osjećaju posljedice debakla. Od 2. kolovoza 2004., kad je Dr. Zlo otkriven, Citigroup je sudjelovao samo u 2,3 posto izdanja od 155 milijardi eura obveznica koje su otada izdala države, što čini samo jednu petinu nekadašnjega vodećeg tržišnog udjela od 10,1 posto 2003. godine.

I dok je 26 milijuna dolara kazne koje je Citigroup platio otprilike jednako pogrešci u zaokruživanju u izračunu godišnje zarade banke, američki div izgubio je priliku priskrbiti si unosne naknade od aranžiranja izdanja državnih obveznica i prodaje državnih dioničkih udjela kao što je, primjerice, bila nedavna prodaja francuskog sedam milijardi dolara vrijednog udjela u Groupe Caisse d’Épargne.

Citigroup je danas među savjetnicima za privatizaciju u Europi na četvrtastom mjestu, na koje je pao s trećeg. Prema specijalistu za gospodarski kriminal sa Sveučilišta u Cardiflu Michaelu Leviju, to bi trebala biti pouka ostalim tvrtkama da regulatori nisu jedini tržišni igrači o kojima treba voditi brigu pri takvim nekorektnim odlukama. – U ovom slučaju nije riječ o šteti nanesenoj kaznom, nego gubitkom ugleda – rekao je on.

Naime, britanski je financijski regulator u lipnju 2005. presudio da se Citigroup nije obazirao na rizike ili posljedice kada je šestorici posrednika u Londonu dopustio da u 18 sekundi prodaju 12,8 milijardi eura u vrijednosnim papirima i zarade tako što su ih sedam minuta poslije kupili za nižu cijenu. Nitko od brokera nije kažnjen, a četvorića su otišla iz Citigroupa u druge tvrtke.

Od transakcije Dr. Zlo Italija i Austrija, nekad najbolji klijenti Citigroupa u Europi, izbjegavaju tu banku. Deutsche Bank, najveća europska banka, i najprofitabilnija njuorska banka Goldman Sachs nadomjestile su Citigroup na mjestu najtraženijeg aranžera na europskom tržištu državnih obveznica. Od potpisivanja obveznica Deutsche Bank zaradio je 29 milijuna dolara, otprilike triput više od Citigroupa. Goldman Sachs je od prodaje dionica pet europskih državnih tvrtki tako zaradio više od 83 milijuna dolara, također triput više od Citigroupa. Kontinuirani gubici od posljedica Dr. Zla, koji su se počeli pojavljivati deset mjeseci nakon dolaska Charlesa Princea na čelo mjesto Citigroupa, pokazuju kako je teško obnoviti ugled nakon kršenja zakona i regulatornih pravila.

Regulatori su u Japanu u rujnu 2004. zatvorili Citigroupovu banku zbog nekontroliranja pranja novca, a u Sjedinjenim je Državama Prince potrošio 4,6 milijardi dolara da bi pobio optužbe za sudjelovanje banke u skandalu u vezi s Enronom.

Zasad je, čini se, Citigroupova jedina svjetla točka Odjel investicijskog bankarstva. Prošle je godine, naime, Citigroup prvi put postao najveća svjetska tvrtka za posredovanje u trgovini vrijednosnim papirima i na tome mjestu zamijenio dosadašnje lidere Morgan Stanley i Goldman Sachs Group Inc. Takav uspjeh posljedica je 19-godišnjeg nastojanja bivšeg direktora Citigroupa Sandyja Weilla da ujedini komercijalno bankarstvo s trgovinom vrijednosnicama. Ipak, još će dugo vremena proći prije nego što će Citigroup postati prvi u ‘svakoj kategoriji proizvoda’, što je najavio Prince u trenutku preuzimanja dužnosti generalnoga direktora prije gotovo četiri godine. Dok vodi u svjetskoj trgovini dioniča, u Europi je na osmome mjestu, a 43 posto trgovanja dionicama obavlja na američkom tržištu. Tvrtka je, osim toga, tek peta među savjetnicima za spajanje.

Tvrtku će možda na noge osoviti Princev ‘plan od pet točaka’ uveden početkom prošle godine kojim je postrožena kontrola i odgovornost 300 tisuća zaposlenika tvrtke. Generalni je direktor Citigroupa uveo i obvezne tečajeve etike te stavio veto na prodaju udjela u tvrtki svih viših menadžera.