Katkad promjena znači i odustajanje od nekih stvari, ali to ne treba shvatiti kao poraz. Iz svake se situacije uči, pa tako i neuspjeh može poslužiti kao pozitivna lekcija.
Više od šest godina vodim vlastiti privatni posao i stalno sam izložena stresnim situacijama koje me sve više opterećuju. Pomalo gubim živce i energiju pokušavajući ostvariti ciljeve koji mi se često čine kao fantazija. Osjećam se zarobljenom u toj situaciji i čini mi se da nemam izbora jer ne mogu odustati od započetog, nego moram ići sve dalje i dalje, što iziskuje mnogo snage i motivacije, koje više nemam odakle crpsti. Istrošena sam i radim svoj posao sa sve manje zadovoljstva. Polet, koji je u početku bio pokretačka snaga, nestao je. Danas mi je sve teško i bezizlazno, pogotovo u usporedbi s lakoćom otplje nekoliko godina, kad sam se uspješno nosila sa svim kušnjama kojima sam bila izložena. Nezadovoljna sam, a zbog gubitka motiva i pomalo lijena. Kako izaći iz te situacije?
Mnogima je izazov početak najveći motiv. Kad počnu neku aktivnost, ništa im nije teško, iako je problema napretek. Nepoznato je izazovno. Ne padaju na koljena pred konkurencijom, a strahove bez previše teškoća prevladavaju ne opterećujući se njima. No kad se problemi nižu iz godine u godinu i kad se čini da je rutina postala pravilo, odjednom se svaki, pa i najmanji problem, čini nerješivim. Dodatni problem može biti i to što se očekivanja ne ispunjavaju onim tempom ili kvalitetom koju su očekivali. Jednoga dana sve to postaje previše i čini se da je bijeg jedini izlaz. Istošenost, iscrpljenost, ‘burn out’, postaju neizbježnim scenarijem.
Ako je riječ o dugogodišnjem zanemarivanju ravnoteže između privatnog i poslovnog, ili pak zanemarivanju tijela tako da smo mu onemogućili redovitu rekreaciju (obnavljanje) i/ili opuštanje, rezultat je neizbježno pražnjenje baterija i osjećaj istrošenosti. Vrijeme je tada da zastanemo i zapitamo se gdje smo, zašto smo tu gdje jesmo, gdje želimo biti i, napokon, kako tamo dospijeti. Nužno je promijeniti sebe i način na koji razmišljamo i djelujemo, a situacija oko nas će se jednako tako promijeniti. No treba voditi računa i o vremenu koje nam je za to potrebno, odnosno dovesti se u realne okvire. Situacija nije nastala preko noći i vrlo je vjerojatno preko noći nećemo ni riješiti. Oboružati se strpljenjem i realno sagledati situaciju neki su preduvjeti s kojima treba krenuti u promjenu.
